/One last chance for love/

treinta y ocho

(Torino)

"Ne mogu da vjerujem." Paulo je iznervirano bacio mobitel na kauč.

"Šta to?" Pitao je Fede.

"Blokirala me na Instagramu."

"A šta si ti očekivao?"

"Ne znam."

"Očito uklanja sve što ju podsjeća na tebe."

"Ali..ne može."

"Zašto ne?" Fede je upitno podigao obrve.

"Zato što nosi moje dijete."

"Auu, buraz." Rukom je prekrio usta. "Ti si onda debelo zafrkao stvari."

"Pa to ti i govorim. Nema šanse da mi više ikad oprosti."

"I ja da sam na njenom mjestu, ne bih. Šta imaš odustajati od žene koju voliš? Glupost."

"Jer sam kukavica i budala. Znam se boriti za sve što hoću, ali u njenom slučaju sam se kukavički povukao."

"Trebaš to riješiti ako opet ne odustaneš."

"Samo želim da se maknem od svega. Toliko toga mi je u glavi. Ne znam šta da radim. Još ću možda biti izostavljen sa spiska protiv Rome. Ona bi me uvijek znala smiriti kad bih psihički pao. Uvijek je hodala pored mene i pratila me. Prihvatila je svaki dio mene i nikada nije tražila da se promijenim, a promijenila me."

"Vidi se."

"Bez nje sam niko."

"Nazovi je."

"Neće htjeti odgovoriti. Zadnji put kad sam ju nazvao, raskinuli smo. Zašto da ju zovem?"

"Zar tako lako odustaješ, Dybala?"

"Šta mi drugo preostaje? Odustao sam. Da smo trebali ostati zajedno, ostali bi. Očito nam nije bilo suđeno."

"Ajme, koji paćenik." Promrmljao je Fede prelazeći rukom preko lica. "Nazovi ju."

"Nema svrhe, ali eto." Paulo je ukucao njen broj i uključio zvučnik.

(Rim)

"Melli Pelli, zvoni ti mobitel. Pogodi ko zove." Adriano je vrteći mobitel u ruci.

"Ne želim se javiti."

"Da prekinem." Tada je mobitel prestao zvoniti. "Ili ipak ne. Izvoli." Pružio joj je mobitel.

Obrisala je Paula iz imenika tj. ostavila je njegov broj, ali bez imena.

"Ipak je on tu negdje." Rekao je Adriano. "Ne možeš to poreći."

(Torino)

"Rekao sam ti." Uzdahnuo je Paulo ostavljajući mobitel pored sebe.

"Barem si pokušao."

"Prvi i posljednji put. Beznadežno je, Fede." Provukao je prste kroz kosu.

"Jednostavno ne ide. Neću da navaljujem. Svoju šansu sam imao. Sada neka je dobije neki drugi."

(Rim)

Mellani je gledala u Paulov poziv. Suze su joj je skupljale u očima, dok ih nije konačno pustila. Osjetila je nečije snažne ruke obavijene oko njenih ramena, te jedan poljubac u glavu.

"Slatkice, nemoj da plačeš."

"Adriano, kako bi se ti osjećao? Sigurno ne bolje."

"Znam, ali to je život. Šta je bilo, bilo je. Nisi ti kriva."