34 jokes » h.s.

fourth

Čvrsto je stiskala komad papira u svojim rukama. Grčila je prste oko njega dok je ležala na krevetu. Svi prozori su bili otvoreni no ona je osjećala pritisak u plućima. Bila je to jedna od onih noći kada nije mogla zaspati. Pored misli koje su je inače uništavale, tu je sada bio on. Bio je poseban. Bio je prvi dečko koji ju je ikada primjetio. Nju. Ljudi ju obično ne primjete. Obično ni ne pokušava da bude primjećena. No s njim.. Ona je trebala njegovu pažnju. Zato je svaki dan dolazila u kafić iako je znala da to nije pametno. Znala je da bi zbog toga mogla požaliti. Ako joj on slomi srce, njeni glasovi će postati još glasniji. No, s njim je bilo tako bolje. S njim je osjećala da sve njene pukotine zarastaju. Onaj zagrljaj na ulici je za nju predstavljao vrhunac.. Vrhunac njenog života. Niko ju nije držao onako čvrsto. Polako je odmotala papirić, njene oči su bile na slovima. Dosta neuredan rukopis, no nije da se mogla pohvaliti svojih rukopisom. Ili nogopisom kako bi to njena mama zvala. Njegova slova su bila izdužena i pisao ih je u desno, neopisivo lijepim ih je pronalazila djevojka koja je u njih gledala. 

'Hej ljepotice. Vidim da si otvorila papirić. Zahvaljujem jer.. Pa potrudio sam se. Svaku šalu sam smislio sam. Oke oke oke. Ovu zadnju sam pronašao na internetu.. Pa, preskočila si šest šala. To nije lijepo. I znam da želiš da ih čuješ iz mojih usana. Siguran sam ;), ali svejedno. Ako nekada poželiš da ih čuješ iz mojih usta, ja ću ti ih reći također. Dosadan sam, znam.. Mrzim predgovore. Uživaj u mojim šalama i nasmij se barem jednom.. Lijepo te molim.

1. Zašto plavuša drži kompjuter na stolu?

    - Da joj ne padne sistem! (HAHAHAHA - ovaj mi je izvrstan, nadam se da je i tebi!)'

Zaustavila se i spustila papirić na krevet. Njene usne su se izvile u jedan mali slabašni osmijeh i ispustila je nešto slično kikotu. Bilo je to kratko no izašlo je iz njenih usana. Podsjetilo ju je na prošla vremena kada ju nije bilo strah nasmijati se. Kada je osmijeh bila sasvim normalna stvar. No vic nije proizveo kikot. Činjenica da se on nasmija pa čak i na papiru ju je navelo na smijeh. Mogla je zamisliti njegov široki osmijeh. Mogla je čuti njegov kikot. I možda.. negdje u dubini svog srca je potajno htjela da sluša njegov kikot svaki dan. Svaki sat. Ma, svaki minut. Iako nikada nije razgovarala sa njim duže od dvije minute.. Njegova pojava je donosila svjetlost u njen život. Uzela je papirić sa kreveta i pogled joj je pao na broj dva, osmijeh je već bio razvučen na njenim usnama dok joj je pogled prelazio preko njegovih slova.

'Ovih dana sam dosta razmišljao o plavušama, pa sam puno osmislio viceva s njima, pa ono.. Idu još dva o plavušama. Nadam se da voliš plavuše. Mislim.. Ne, zapravo se nadam da ne voliš plavušane.. Mislim muškarca sa plavom kosom. Ipak bih više volio da voliš muškarce sa smeđom kosom.. Oops, izvinjavam se.

2. Zašto plavuša baca travu na cestu?

    - Da nahrani zebru.. (lol)

Ovaj i nije bio tako smiješan. Priznajem ali i dalje je bio smiješan. Zar ne? Ali treći će te dotući! ;)'

Opet se zaustavila. Spustila je papirić na krevet sa laganim osmijehom. Nisu to samo bile šale. To su bili i komentari na šale.. Njegovi utisci na vlastite viceve.. Legla je i odlučila da neće potrošiti sve šale sa lista. Papirić je sakrila iza jastuka i digla se nesigurno na svoja stopala. Njen pogled je prešao preko sobice u kojoj je boravila. Iskreno joj se smučilo. Zidovi su bili prazni, odjeća je bila na svim stranama sobe. Duboko je uzdahnula i gurnula u stranu glasove koji su vrištali i tjerali je da sjedne nazad. Nervozno je dohvatila kutiju ispod kreveta, bila je ispunjena posterima. Prije je sakupljala postere, bedževe a ponekad i sličice. Izvukla je par postera od Benedicta Cumberbatcha koji je prije bio njen omiljeni glumac. Voljela ga je gledala, a čak ga je i shippala sa doktorom Johnom. Bila je jedna od onih koji su podržavali gay brakove. Zapravo je podržavale sve. Osim sebe. Pronašla je makazice i ljepilo. Pustila je da neka stara pjesma preplavi sobu dok su njeni tanki prsti prelazili preko postera. U samo pola sata njeni spretni prstići su izljepili polovinu njenog zida. Bila je oduševljena. Njeni zidovi su oživjeli i osjetila je kako joj se boja lagano vraća u obraze. Brzo je poslikala svoj novi zid sa telefonom čisto da bi imala uspomenu jer nije bila sigurna koliko će ju ovo dobro raspoloženje držati. Brzo je izvadila hlače iz ormara i veliki prugasti džemper. Džemper je bio star jer ga je imala od kada je bila dvadeset kilograma teža. Navukla je odjeću na sebe te promijenila čarape. Ugrizla se za donju usnicu i pogledala u ogledalo. 

- Prugice su odavno out, ne bih trebala.. Izgledam debelo.. - promrmljala je i skoro skinula džemper. No onda se sjetila kako Harry voli prugice jer je vrlo često nosio majice na pruge. Odmahnula je glavom i navukla kratke sive starke na noge. Brzo je izašla iz kuće, čuvajući ključeve i mobitel čvrsto u svojim rukama. Kretala se prema kafiću u kojem je Harry radio. Odlučila je rizikovati. Zagrizla je svoju usnicu i ušla u kafić, nesigurno i nervozno. Ugledala je kovrdže i udahnula duboko. Tiho se kretala prema baru, osjećala je da joj noge trne. Harryeva sagovornica ju je već primjetila no nije ništa rekla. Mogla je čuti Harry kako pjevuši i zvučao je dobro. Dugo nije slušala tu pjesmu. Isn't she lovely? Tapnula je prstima o baru i duboko udahnula još jednom, čisto da se uvjeri da još uvijek diše. - Zvuči dobro.. - prokomentarisala je i uskoro se našla oči u oči sa Harryem. Njegove su oči bile širom otvorene, njegove usne kratko otvorene kao da nije vjerovao.

I nije. Nije vjerovao da se Dahlia obratila njemu.

___________________________________________________________

žao mi je na greškama, previše sam uzbuđena zbog ovog broja pratioca. volim vas puno i voljela bih iskrene komentare.. radnja ne ide prebrzo da ne mislite da će odmah biti zajedno. no malo promjene je potrebno. :***** i da ona ima petneast godina, a on ima šesnaest :D