34 jokes » h.s.

zero

dugo nisam ništa pisala za hazzom, pa.. uživajte? za sve djevojke koje su suicidalne ili su bile. ne volim ovakve tipove priče, ali nekome ovo možda popravi dan i spasi njegov život. ako uspijem barem jednom izmamiti osmijeh na lica osoba koje pate, to će biti moj uspjeh. ostavite svoje mišljenje. što mislite o čemu će biti priča i kako vam se sviđa prolog? xx nastavak u zavisnosti od vaših komentara, više od 10 - sutra, manje od 10 za par dana x
____________________________________________________________

 - Ne pronalazim tebe i tvoje šale ni u najmanju ruku zanimljivim.. - pogledala je prema njemu, konobaru koji je upravo ispričao groznu, brutalno groznu kuc-kuc šalu.

- Maa daj, ne mogu biti tako loš.. - prekrstio je ruke preko svojih čvrstih prsa, nikada ne gledajući u bilo što no njene oči. Nije bio siguran što je postojalo u djevojci koju je upoznao prije par dana. Činjenica da je dolazila svaki dan i naručivala crnu kavu. Jer je dolazila u pekaru njegove bake koju više niko nije posjećivao. 

- Toliko si očiti da ne bi mogao izreći šalu čak ni kada bi ti život ovisio o njoj.. - iskrtizirala ga je no njegov osmijeh nije splasnuo. Njegov pogled je bio toliko prodoran da je morala pogledati prema prozorima. Kiša je padala puno jače nego kada je tek došla. Jedna vlas kose joj pala na lice, brzo ju je sklonila iza uha i pogledala prema kovrdžavom muškarcu koji joj je postavio pitanje.

- Jesu li to.. Što one znače? - konobar je pokazao prema njenim zglobovima sa svojom olovkom, rozom olovkom kojom je zapisivao narudžbe. Pogledala je prema svojim zglobovima i ubrzo se dignula na noge. Osjetila je umor i vrtoglavost, no sada nije mogla razmišljati o tome. Znala je prema čemu je pokazivao. Prema njenim isječenim zglobovima. Nadala se da će ovaj daj moći zaboraviti o svemu tome. Danas nije taj dan.