34 jokes » h.s.

ninth

I nije imala pojma kako se on našao pored nje, no probudila se i prvo na što joj je pao pogled je bila korpa puna svježih keksića, litar skupog soka iz supermarketa te zdjela puna voća. Nikada nije jela i bilo je žao jer će sve do istruhnuti no možda mama može sve to pojesti? Miris cimeta i topljene čokolade u keksima je ispunio njene nosnice. Pogledala je prema osobi koja je sjedila pored nje. I to nije bila njena mama. Blijedo lice, crvene napuhane oči, nos crven, usnice suhe (dehidrirane). Kovrdže su bile posvuda i pokušala se suzdržati da ne gurne kovrdže sa njegovog lica.

- Zašto me nisi zvala? Otvorio sam novine i u crnoj hronici sam vidio tebe. Tvoje ime.. Dahlia.. - prošaputao je i uhvatio njenu ruku, njene oči su bile ponovno na njegovom licu. Bio je predivan. Bio je tu za nju. Osjetila je kako joj suze naviru na oči i ispustila je jecaj.

- Ja.. Mrzim se. Teško je objasniti. Često me pitaju da na skali od jedan do deset pokažem koliko se loše osjećam. Najčešće pokažem devet.. Čuvam desetku. Čuvam desetku za onaj dan kada budem na posljednjem izdahu.. - prošaputala je i postiđeno pogledala prema svojim prstima. Njegove ruke su se obmotale oko njenog tijela i ponovno je zajecala.

- Ne, dušice.. Ne smiješ. Ne smiješ nas ostaviti.. - prošaputao je u njenu kosu i ona je pogledala prema njemu. Polako je pogurao suze s njenih obraza, ostavljajući kratke poljupce po njenoj kosici. 

- Vas? Ko ste vi? - prošaputala je, bio je to više jecaj. Plakala je. Lako se slomila i otvorila ispred Harrya. Pričala je sa mnogo psihologa no nikada nije bila tako otvorena s njim. Njegov stisak je bio čvrst i čuvao ju je čvršće nego ikoga prije.

- Ljudi koji te vole.. Ljudi koji se brinu za tebe. - i on je šaputao. Bojao se da ju ne povrijedi svojim glasom. Izgledala je nježno. Poput lopoča. Onog divnog cvijeta. Cvijet je bio nježan no živjeo je na najgorim mjestima. U prljavim barama. To je bila ona. Predivni svijet u okrutnom prljavom svijetu. 

- Kako.. Kako mogu očekivati da će me ljudi voljeti ako se ja ne volim? - njen izraz lice je bio grozan. Bolan. Mrzio je takav izraz lica. Čuvao je tako čvrsto i nikada ju nije htio ispustiti.

- Dahlia.. Postoje ljudi koji te vole. Prestani činiti ovo.. - bio je ljut. Kako nije shvatila? On, njena mama, njena sestra, sve mačke koje ima.. Svi su je oni voljeli. Mnogo više nego bilo što na ovome svijetu. Otisnuo je još jedan poljubac na njeno čelo.

- Zašto si ljut? - upitala je nejako i čuvala se čvrsto za njegovu košulju. Bila je preplašena da ako se opusti.. Da će on otići. Zatvorila je oči čvrsto jer se bojala odlazaka. Nije htjela ostati sama. Nije htjela ostati sama na ovome svijetu. Mama nije bila dovoljna. Nicole je odavno bila na fakultetu.. Nije imala nikoga. Osim Harrya.

- Ljut sam jer te volim. Jer te jebeno volim. I pokušavaš me uvjeriti a gledaj me. Tu sjedim i dao bih srce iz svojih njedara za tebe. I znam te manje od dva mjeseca i već te volim više nego ikoga na ovome svijetu. - njene oči su se našle na njegovom predivnom licu. - Prvi dan kada si ušla u pekaru, bila si u širokom prugastom džemperu i tada si plakala. Naručila si crnu kafu i prvo što sam pomislio je da te je dečko ostavio. Onda sam ti ispričao prvi vic no ti nisi reagovala i znao sam da je nešto drugo pitanju. Znao sam da je nesto više od toga. Pitao sam te no ti si pobjegla. Sutradan si ponovno došla. I bila si u predivnom ljubičastom džemperu i poludio sam. Bila si preslatka taj dan no tvoje lice je izgledalo tako umorno. Izgledala si tako umorna. Taj dan sam odlučio da te neću pitati što ti je jer nisam želio da pobjegneš. Ostala si samo pola sata i ubrzo nestala. Uvijek si ostajala samo dvije funte i odlazila. A ja sam se zaljubio. U djevojku koja je za mene bila bez imena. Htio sam te samo čuvati. Spojiti sve te slomljenje dijelove no nisi mi dopustila. Nestajala si i prije nego što sam imao šanse da te upitam.. Barem za ime. I onda si se onaj dan slomila. Sjećaš se.. I zagrlio sam te i ti si se čuvala za mene.. I bit ću sebičan. Plakala si ali ja sam samo razmišljao o tome kako te držim. I onda si otišla. Taj dan sam bio uništen. Nisam želio da budeš sama. U tom trenutku nisi bila sigurna. No, ti si nestala. I onda se desio onaj dan. Kada si mi rekla svoje ime. Dahlia. Proveo sam sate nad laptopom, i... Saznao sam da postoji cvijet pod tvojim imenom. Mogao sam povezati predivno lice sa predivnim imenom. Nadao sam se da ću ga čuti još mnogo puta. I znaš što se desilo.. Ti si me se obratila. Malena djevojka koja je jeeva pričala sa mnom.. Obratila mi se. - prošaputao je sve to, preplašen. Zatvorila je oči, usisavajući njegove riječi. Zdržavala je suze u očima. - Volim te, Dahlia. Moje srce je počelo kucati onog trenutka kada si se ti pojavila u pekari. Molim te, Dahlia.. Dopusti mi da te popravim. Dopusti da spojim sve te slomljenje komadiće tvog a srca. - otvorila je oči i pogledala prema njemu.

- Ja sam kao granata.. - citirala je svoju najdražu knjigu. - U jednom trenutku mogu samo skočiti kroz prozor. Ne želim te povrijediti, Harry.. Ti to nisi zaslužio. - pročitala je i polako se podigla u sjedeći položaj. - Ne možeš voljeti osobu koja ne voli samu sebe.

______________________________________________________

je li iko očekivao ovo? mislim, ni ja nisam haha. šalim se. naravno da je harry voli. ovako imam izazova za vas, ako na ovom nastavku bude 100 glasova (zvjezdica - znam da možete) i barem 10 komentara (malo dužih) - dobit ćete jako dug nastavak, 3+ stranica. ako ne ispunite, nastavak ćete dobiti, ali neće biti tako dug. želim da vidim da li ste u stanju to uraditi jer ja mislim da jeste. OVO NIJE UVJET ZA NASTAVAK. NASTAVAK ĆETE SVAKAKO DOBITI (napomena).