- Wohoho! Još samo pet! - vrisnuo je kada je pogodio jednu od šest konzervi. Ovo je bio treći put da pogađa za medvjedića. Iako mu je rekla da ne želi nikakve plišane životinje (smatrajući to izuzetno odvratno slatkim) on nije odustajao.. Uzdahnuo je kada je promašio i treći put konzerve. Pružila je funtu prodavaču i uzdahnula lagano. Nije bila sportista ali gađanje konzervi na ovakvoj udaljenosti ne bi trebao biti problem. Uhvatila je jednu od loptica i proškiljila kroz jedno oko, koncentrisajući se na pogodak, gađajući po sredini. Nekom čudnom srećom je loptica oborila svaku konzervu i pokazala je Harryu kako se gađa. Mogla je čuti njegove uzdahe. Bio je razočaran jer je on bio muško.. A ona je osvojila njemu nagradu. Kako je volila da ga zafrkava, okrenula se prema igrakama i odabrala Hello Kitty mačkici i pružila je Harryu.
- Izvoli.. - ponudila mu je plišanu igračku i on se namrgodio. No, svejedno je uzeo plišanu igračku sa negodovanjem. Dok je išla iza njega, nosila je glupavi osmijeh jer joj se sviđao onakav nikakav.
- Reci jedan broj. - naposljetku se okrenuo i nasmijao od uha do uha. Ona je podigla obrvu, ne znajući što mu je trenutno na umu. A pošto je to Harry, svašta može proći kroz njegovu glavu.
- 22. - rekla je nezainteresovano za novu igru kojoj nije znala broj. On je pobjednički skočio i uhvatio je za ruku, ne razmišljajući da je možda malo prebrzo. No ona nije reagovala jer ju je zanimalo što je njegov um sada isplanirao. Čuvala ga je čvrsto za ruku dok su se kretali prema malom kafiću. Naručio je kafu sa mentom i crnom čokoladom i obično kafu bez šećera i mlijeka za nju. Sjeli su za maleni stolić i njegovi vrhovi prstiju su dotakli njene.
- Izabrali si fantastičan broj i znaš što si dobila kao nagradu.. - podigla je obrvu. - 22 ŠALE! - poviknuo je i dobio nekolicinu neodobravajućih pogleda. Nasmijao se i nije ga bilo briga što ljudi misle. Ona je uzdahnula, spuštajući glavu na stol.
- Zaista znaš toliko šala napamet? - prošaputala je no nije ni sumnjala. Ipak je to Harry. On je samo klimnuo glavom i polako kašljucnuo, činilo joj se da tako čisti grlo. Polako je polizao donju usnicu i pokušao se sjetiti svoje najbolje šale. Gledala ga je i pronašla sebe kako razmišlja o njegovim usnama. Možda bi njegove usne bile melem za njenu dušu. Možda bi one mogle izlječiti sve posjekotine. Sve neprospavane noći. Sve emocije koje nije trebala imati. I on je pričao. I smijao se. No ona je samo razmišljala o njemu kao osobi. Osobi, muškarcu ili momku koji ju je prvi put nazvao ljepoticom. Koji joj je davao komplimente čak i kada je bila u širokim majicama. I nije mogla shvatiti zašto bi neko poput Harrya bio privučen njom. Nije vidjela svoj posebnost. I dok je on bio zaokupljen sa svojim šalama, ona je brojala njegove kovrdže. Ona je brojala koliko trepavica ima njegovo oko i za jednu 15-ogodišnjakinju vrlo dobro je vidjela. Njen pogled je pao na njegove ruke. Vrlo čudne ruke. Duge, velike, visoke prste no ravne. Izgledali su snažno no ne toliko snažno da bi mogao osvojiti plišanog medvjedića i tada se zakikotala. Sama pomisao da dečko poput Harrya nije bio u stanju da osvoji plišanog medvjedića. Da obori šest konzervi.. Jednostavno ju je nasmijao. I možda se sjetila i njegove face kada je osvojila mačku iz prvog puta. Njegov glas se zaustavio i njegove oči su bile na njenom licu. Ispred sebe je imao veoma neobičan prizor. Njeno lice iskrivljeno u osmijeh, njene oči sjaje pod popodnevnih suncem, njena kosa svuda jer se nervozno igrala dok ga je sluša /to jeste buljila u njega/.
- Znači 34 šale.. - prošaputao je, gledajući u neobičan prikaz. Neobičan no ekstremno prelijep prikaz. Kosa joj je padala preko lica, obrazi su joj se rumenili i njene usnice su bile iskrivljene u predivni osmijeh. Predivni osmijeh koji je vrijedio suhog grla i ispucalih usnica. Nikada nikome nije ispričao 22 šale u samo deset minuta. Ali nikada nije dobio ni bolju nagradu. Taj kratki kikot. Iskrivljene usnice u predivni osmijeh.. Damn it. Htio ju je slušati kako se smije svaki dan jer taj zvuk.. Kao da su ga samo anđeli skladali. Nikada nije čuo ništa slično. Definitivno je bio očaran njenim osmijehom i načinom na koji se kikotala. Nešto između slatke foke i predivne djevojke koja žudi da bude sretna. Pronašao se kako bulji u njeno lice no njoj nije smetalo. I ona je činila isto prošlih deset minuta.
- Što 34 šale? - prošaputala je, istim tonom /nešto između uzbuđenog i nervoznog/, no njene crte lica se nisu promijenile, izgledala je jednako sretno kao i prije. Ni sama nije bila svjesna situacije. Ni sama nije bila svjesna da se zapravo smije. Da njene oči nisu monotone. Osjećala se ispunjeno. No, ne glasovima koji su joj govorili kolika je greška u ovome svijetu. Osjećala se ispunjeno nekom neobičnom toplinom. I nije mogla skinuti osmijeh jer svaki put kada bi ga pogledala shvatila bi da te ogromne ruke ko nisu bile u stanju osvojiti jednog plišanog medvjedića.
- Toliko mi je trebalo da vidim osmijeh na tvom licu. - prošaputao je, i dalje podjednako očaran. Bio je siguran da će njeno lice onako sretno sanjati noćima. Njegove oči su se sjajile, jer se i on osjećao ispunjeno, i ona je bila sigurna da je to bio vrhunac ljepote ovog čovjeka. Nije bila sigurna kako neko može biti u isto vrijeme tako zgodan, neozbiljan, zgodan, sladak.. Da i zgodan. Pronašla se kako gleda u njegovo lice mnogo više nego što je trebala. I možda.. I možda je prvi put nakon Calum ponovno bila zaljubljena.
_______________________________
jako kratko, i sada se pojavio i neki Calum.. wtf? haha, ove 34 šale su se jako brzo desile no napominjem.. to ne znači da će oni biti zajedno. Ona se prosto nasmijala.
YOU ARE READING
34 jokes » h.s.
FanfictionPonekad su samo potrebne 34 šale. © 2014 by kerimajekraljica; all rights reserved.