AnnaBila sam vraćena u sobu s ostalim djevojkama. U mraku sam opipala svoju torbu gdje sam vratila mobitel i sada sam ga opet uzela u ruke paleći svijetlo, tražeći Lisu po sobi.
"Odveli su je", prilazi mi djevojka s kojom sam još prije pričala.
"Znaš li gdje su je odveli?", glas mi zadrhta dok pokušavam maknuti grozne misli.
"Svaka djevojka ovdje će osjetiti njihov kurac u sebi. Najmanje dvaput.", izbor njenih riječi me potjera u neugodu.
"Nemoj tako", tiho joj kažem sjedajući pored male plavuše, koja je blagorečeno drhtala kao mali cvijet na prejakom vjetru.
"Govorim istinu djevojko!", zadere se na mene. Sve djevojke u ovoj sobi zaplaču. Uključujući i mene.
Nisam više izdržala sav pritisak. Htjela sam bit ona koja će dati nadu ovim djevojkama. Nadu da ćemo izaći odavde. Završiti s ovim kretenima. Nisam htjela da djevojke odustanu. Htjela sam da se bore. Ako ne budu, ja budem. Budem se borila za sve djevojke ovdje. Koje su ostale.
Odjednom začuli su se glasni vrisci. Sve više su se čuli. Približavali su se sobi. Vrata su se naglo otvorila. Pet djevojaka ubačeno je u sobu nemilosrdno. Sve su plakale i nešto govorile, tj. molile su. A vrata su se samo zatvorila mičući muškarce iza njih iz našeg vidokruga. Djevojke su se nakon par minuta malo smirile te smo sada svi sjedili jedna do druge, tiho plačući i pokušavajući se utješiti. Barem malo.
Zabrinula sam se gdje je Lisa. Već dosta dugo ju nisam vidjela. Nadam se da je uredu.
Prešla sam pogledom preko sobe, pokušavajući prepoznati Lisu među djevojkama, ali mrak je. Teško je.
"Lis.", tiho sam ju zazvala, ali odgovora nije bilo.
Polako sam se smjestila uz zid, hladnoća me obvila. Počela sam se trljati rukama da se bar malo ugrijem, ali nije pomagalo. Djevojka pored mene je to primjetila te mi se približila. Polako je stavila ruku oko mene i stisla me uz sebe. Osjetila sam da je bila polugola. Njoj je bilo puno gore nego meni koja sam bila barem dostojno obučena, što je ona mogla u toj kratkoj haljinici koja joj nije ni prekrivala privatne dijelove.
"Kako se zoveš?", tiho sam ju upitala.
"Marija.", odgovorila mi je uz čudan naglasak. Definitivno nije iz Engleske.
"Odakle si?"
"Srbija.", zaplakala je tiho i primila me čvršće. Naslonila je glavu na moje grudi i počela jače plakati.
"Samo želim svojoj obitelji.", zatim je počela govoriti nešto na svojem jeziku što nisam razumjela, ali drhtanje njenog tijela mi je dalo nagovještaj da se ta djevojka bojala tih muškaraca više nego vlastite smrti.
Začuli su se tupi udarci hodanja.
"Vraćaju se.", Marija je još jače zaplakala. Stisle smo se još jače.
Vrata su se otvorila i četiri visoka muškarca ušla su u prostoriju. Sve djevojke su zašutjele, neke su pokušavale prestati jecati. Oni su se smješkali i pričali nešto između sebe.
"Koja ide s nama?", jedan od njih je glasnije rekao ono što mi je dalo trnce kroz cijelo tijelo.
"Hajde djevojke."
"Znamo da volite dobar seks."
"Svidjet će vam se moj kurac."
Sva četvorica su se raspričali, smijali se, šetali po prostoriji. Gledali su nas kao predmete. Par djevojaka je ustalo i zaplakalo. Počele su vrištati i trčati po prostoriji.
Muškarci su ih uhvatili i bacili na pod. Dva su pritisnula jednu djevojku s koljenima na tlo. Djevojka je plakala, vrištala, udarala ih, molila da ju puste. Nisu imali milosti.
Jedan je izvukao pištolj i uhvatio djevojku koja je mirno sjedila pokraj nas. Prislonio joj je pištolj uz sljepoočnicu i počeo zviždati. Djevojke koje su vrištale su se polako počele smirivati.
"Sada će svaka mirno sjesti.", započeo je.
"Mrdne li koja sa svog mjesta sve ću vas ubiti! Ja osobno!", izderao se i pripremio pištolj da povuče okidač i skrati život sitnoj plavušici.
"Jeste li razumjele?!", ponovno se izderao. Djevojke su polako sjele na pod i skupile se.
Muškarac je pustio plavušicu i spremio pištolj držeći ruku na njemu. Bio je ozbiljan. Pogledom je pratio sve djevojke u prostoriji.
Pogled sam premjestila na djevojku koja je još uvijek bila ispod dvojice muškaraca. Sada je bila mirna i tiho plakala. Jedan se ustao s nje dok ju je drugi još uvijek držao.
Počeo se skidati i hodati okolo držeći svoj kurac u rukama. Skrenula sam pogled kada je došao do mene. Njegova ruka pronašla se na mojoj bradi, okrenuo mi je glavu da gledam u njega.
"Puši ga kurvo.", zapovijedio je.
Odmahnula sam glavom i zaradila šamar. Marija se prebacila preko mene i počela mu pušit što ovome nije bilo loše. Pomakao se u stranu i Mariju vukao za kosu sa sobom. Silio ju je i čupao. Marija je plakala cijelo vrijeme, ali zadovoljavala ga je. Umjesto mene. Srce me zapeklo zbog toga. Patila je umjesto mene, a nije me ni znala.
Muškarac koji je klečao na djevojci se sada ustao i povukao tu djevojku na noge. Nešto joj je rekao dok joj je grčevito držao glavu usmjerenu prema nama. Ona je zaplakala i vrisnula 'ne'.
Gurnuo ju je na pod i počeo cipelariti. Nije prestajao. Samo ju je udarao, udarao, udarao. Zatim ju je počeo tuči šakama. Svuda. Po licu, prsima, trbuhu, leđima. Tukao ju je toliko da nije bilo mjesta na njenom tijelu gdje se nisu pojavljivale rane.
Odmakao se od nje i izvukao pištolj iz hlača. Počeo je mahati s njim iznad nje, vikati nešto na ruskom, definitivno joj je prijetio. Djevojka se tresla. I od boli i od straha. Sve smo se bojale za vlastiti život ovdje.
Skinuo je hlače i počeo drkati. Nogom je razmaknuo djevojci noge i spustio se. Dok ju je silovao, ostala trojica su se smješkala i primala. Njima je to bilo napaljujuće.
Kada su bili gotovi s nama samo su izašli iz sobe bez riječi. Djevojka je još uvijek ležala na sred prostorije. Činila se mrtva. Polako sam na koljenima prišla djevojci. Pomaknula sam par pramenova kose s njenog krvavog lica. Uništio je tako lijepu djevojku. Čvrsto je držala oči zatvorene. Drhtala je.
"Biti ćeš uredu prijateljice.", tiho sam joj šapnula i lagano ju poljubila u obraz.
Vrata su se ponovno otvorila. Muškarac je ušao unutra i uzeo jednu djevojku. Pogledao je po sobi i pokazao prstom na mene.
"Ajmo djevojke.", pokazao je na vrata.
Polako sam ustala i izašla bez riječi još jednom bacajući pogled na prostoriju s djevojkama. Ponovno sam se pronašla u snažnom stisku muškarca. Hodali smo hodnicima, a kada smo zastali ispred vrata primjetila sam da je na kraju hodnika Masonova soba.
"Petar će se zabaviti s vama.", muškarac je komentirao i pokucao triput na metalna vrata.
Otvorila su se te sam ugledala visoku mušku figuru. Muškarac je bio zapušten, smrdio je po alkoholu i imao je ožiljak preko čela, oka, obraza i dio je skrivala brada.
"Doveo si mi društvo.", pružio je novce muškarcu i odmjerio nas.
"Zanimljivo.", više je rekao za sebe.
"Ajmo ulazite!", muškarac je ubacio drugu djevojku u sobu. U trenutku kada je krenuo mene zgrabiti prekinuo ga je netko.
"Da ju nisi pipnuo.", muški duboki glas je odjeknuo hodnikom. Svi smo pogledali prema kraju prostorije.
Mason.

YOU ARE READING
Stockholm Syndrome
RomanceŽena ne može promijeniti muškarca jer ga voli, muškarac se mijenja jer voli ženu.