8. Poglavlje

3.6K 65 5
                                        

Anna

Mason polako ulazi u sobu. Zatvara vrata iza sebe i naslanja se na njih uz teški uzdah. Razmišljam da li da se ustanem ili ne? Da li je bolje ostaviti ga na miru ili da mu priđem i potaknem ga na razgovor.

"Čudno je to što imam potrebu da te sada uzmem i imam samo za sebe.", teško, sporo i promuklo govori. Promatram ga.

"Zašto bi bilo čudno?", tiho ga upitam čime dobijem njegov pogled.

"Zato jer si ti -", zastane.

"Što sam ja?", ustajem s kreveta i stanem tri koraka ispred njega. On je još uvijek naslonjen na vrata, a sada spušta i glavu zatvarajući oči.

Usne su mu blago otvorene, diše plitko. Napet je i to se vidi na njemu.

"Zajebana curica.", tiho kaže uz maleni osmijeh.

Prilazim mu. Par centimetara sam udaljena od njega i dobro znam da on sada osjeća moju blizinu. Malo podiže glavu te ja dobivam prelijep pogled na njegov vrat i čeljust.

Lagano se podižem na prste, oslanjajući se na njegova ramena i usnama ljubim njegovu adamovu jabučicu. Zatim jezikom prelazim od ključne kosti do ruba čeljusti. Polako se vraćam istim putem sada ljubeći svaki milimetar njegove kože.

Njegove ruke su na mojem trbuhu i približava me k sebi. Jedna ruka mu se spušta do moje stražnjice koju gnječi i lagano udara. Lagano, ne prejako zagrizem njegov vrat. On se trzne i odguruje me od sebe. Okreće me te gura prema krevetu na koji me baca. Podiže mi majicu i spušta bokserice koje mi je dao da spavam u njima. Mazi moju stražnjicu, a zatim ostavlja jak udarac koji je glasno odjeknuo prostorijom.

"Svidjelo ti se to?", tiho me upita dok se naslanja na mene svom svojom težinom.

"Da.", teško dišem, a njegovi pokreti to još više otežavaju.

"Donesao sam ti robu koju ćeš obući za kasnije.", ustaje s mene kao da se upravo ništa nije desilo.

Zbunjeno ga gledam preko ramena dok hoda po sobi. Stvarno ne razumijem tog muškarca.

"A što je kasnije?", upitam, a on zastane sa svojim radnjama. Pogleda me bez riječi, okreće se i odlazi u kupaonicu.

Nakon brzog tuša Mason se vraća ispred mene. Ovaj put na sebi ima samo kapljice vode i maleni bijeli ručnik oko pasa. Pogled mu padne na mene, ali brzo postane napet i jako ozbiljan. Što mu je?

"Onda hoću dobiti odgovor na pitanje?", tiho ga upitam te dobijem njegov smeđi pogled.

"Za nekih par minuta moramo krenuti.", govori i baca mi vrečicu na krevet ispred mene.

"Izbjegavaš odgovor Mason.", tiho mu kažem izvlačeći crnu kratku haljinu.

"Obuci se i probaj se malo srediti.", govori dok oblači traperice i crnu majicu.

Ustajem s kreveta i odlazim u kupaonicu. Stajem ispred ogledala gdje pronalazim svoj odraz. Moja kosa više nije onako sjajna. Koža mi je izgledala prljavo i suho. Stvarno se vidjelo na meni da nisam bila na nekakvim tretmanima za kožu.

"Slušaj.", Mason se naslonio na vrata kraj mene i dobio moj pogled. Naslonila sam se na umivaonik i promatrala ga dok je on rukom prolazio kroz kosu.

"Vodim te na neku vrstu natjecanja.", započeo je tiho izbjegavajući moj pogled.

"Tamo će biti dosta muškaraca. Dosta starijih od mene Anna.", strah me počeo hvatati.

"Što to znači?", tiho ga upitam osjećajući nemir u sebi. Znala sam da je ovo previše loše. I na trenutak uhvatila me panika.

"Zar ćeš me prodati nekom pedofilu?", skoro zaplačem kada ga upitam jer njegov odgovor nisam dobila.

Stockholm SyndromeWhere stories live. Discover now