Stockholm Syndrome

9. Poglavlje

Anna

Ulazimo u klub koji je prelijepo uređen. Ljudi se zabavljaju, plešu, piju i vjerojatno drogiraju. Masonova ruka je još uvijek na mojim leđima dok mi pokazuje kuda moram prolaziti.

Zbog malo veće gužve on hoda uz mene, jako blizu. I zbog te blizine osjećam veliku nervozu. Imam osjećaj da me pokušava zaštititi, ali ipak ovaj čovjek ovdje me vodi u prostoriju u kojoj će me netko 'kupiti'.

Ulazimo u stražnju prostoriju koja... kako da opišem? Samo goli zidovi. Čim uđeš dočeka te par redova stolica i nakon toga velika bina. Nikakvih ukrasa ništa više.

"Ovuda.", pokaže mi rukom i pogura me prema malim vratima pored bine.

Ulazimo u još jednu prostoriju gdje su svakakvi kostimi i previše otkrivajuća roba. Tu susrećem još puno djevojaka. Svaka lijepša od druge. Ali svaka u najgorem mogućem stanju. Na trenutak pogledam Masona koji smrknuto sve promatra.

Kako se ovako prekrasan čovjek upleo u sve ovo?

Kako je završio ovakav? Bez emocija. Bez morala.

Osjećam kako mi postaje teže disati dok hodam pored Masona. Moje tijelo više nije moje. Sada je ono ovdje da ga netko kupi i radi sve što želi s njim. Želudac mi se stegnuo kada sam vidjela visoku plavušu obučenu u zategnutu crvenu haljinu. Izgledala je jako plastično, a njena šminka je sve samo kvarila. Iskreno nije bila uopće lijepa.

Mason me ostavio samu pored ostalih djevojaka i približio joj se. Ona ga je dočekala uz veliki osmijeh te ga privukla sebi. Nešto joj je špatao, a ona se cijelo vrijeme smijala. Žalac ljubomore me konstatno pikao.

"Uredu djevojke! Oblačenje!", neki muškarac nam je naredio te su se djevojke počele skidati.

Sve su uzimale svakakve haljinice, dopičnjake, topiće, prekratke hlačice. Samo sam ja stajala sa strane odbijajući svaki prijedlog djevojaka. Mason je to primjetio te mi prišao.

"Anna moraš se presvući.", tiho mi kaže, a ja odmahnem glavom. Njegove oči me promatraju par sekundi, ali samo šutke ode ponovno do one plavuše ostavljajući me samu.

Muškarac nas postroji u red i svaku obiđe. Svaku okreće i pregledava da li smo čiste i uredne. Kada smo sve uspješno prošle njegov test rekao nam je pravila ponašanja. Nijedna nije smjela pisnuti kako je dospjela ovdje, što nam se sve dešavalo. Sve smo se morale smješkati i biti najlijepše za te kupce. Nijedna nije smjela pokazati emocije, kamoli zaplakati.

A zatim smo trebale izaći na scenu. U redu smo jedna po jednu izlazile i penjale se na binu. Sve ove djevojke su bile izmorene i to se vidjelo u njihovom držanju i hodanju na ovim prevelikim štiklama koje smo sve morale obuti.

Ponovno na bini smo sve stale, sada u dva reda. Ja sam stajala iza jedne djevojke i imala sam pogled na Masona koji je sjedio pored Plavuše. Nešto su šaptali i smijali se. Ovo je prvi put da sam vidjela Masona nasmijanog.

I tako prostorija se počela polako puniti. Svakakvi muškarci su dolazili. Bilo je samo par njih koji su bili dovoljno dobri, to jest barem malo zgodni, za svoje godine. Ali nažalost... svi su bili dvostruko, pa čak i trostruko stariji od svih nas. Polagano su me noge počele boljeti od ovih štikli, zrak je bio grozan i više se nisam osjećala ugodno.

Sada smo sve bile na meti tih muškaraca i to je bio grozan, odvratan osjećaj. Cijelo vrijeme sam promatrala Masona kako uživa u priči sa Plavušom. Nije skidao pogled s nje pa čak ni kada je počelo cjenkanje i prodavanje djevojaka.

Osjećala sam da ću zaplakati. Nisam više bila snažna. Emocije i strah su previše pritiskali. Osjetila sam kako mi se oči pune suzama. Više mi nije bilo spasa. Zaplakala sam i slučajno ispustila jecaj. Djevojka pored mene me uhvatila za ruku, ali bilo je kasno. Muškarci su primjetili moje uplakano lice, čak je i Mason pogledao.

"Sljedeći broj je broj petnaest.", ja sam bila broj petnaest. Nešto me presjeklo u trbuhu, a zatim sam čula te brojeve.

Bile su to prevelike brojke za mene, nije mi bilo jasno zašto bi itko htio mene. Nije me bilo briga iskreno. Izgubila sam osjećaj stvarnosti.

Samo znam da sam u sljedećem trenutku silazila sa bine i trčala prema vratima kroz koja sam i došla ovdje. I uspjela sam ih doseći. Izašla sam u klub u kojem je bilo previše ljudi. Gurala sam se između njih i pokušala pronaći izlaz. Ali ovaj put stala sam na sred plesnog podija i nisam se mogla pomicati. A zatim me Mason okrenuo prema sebi. Promatrao me sa bijesom u očima i znala sam da najebala.

Mason

"Tako mi je drago da si došao.", Stefani mi se objesila oko vrata i išla mi na živce. Promatrao sam njene sise koje mi je dala na izvolte u toj haljini.

"Ma šta ta mala kurva radi?!", podigla se s mene, i ono što sam sljedeće ugledao je Anna koja trči pored mene i izlazi van iz sobe.

Ustajem i krećem za njom. Osjećam poglede tih jebenih pedofila na sebi, ali ih sve ignoriram i tražim Annu. Ovo će biti malo teži zadatak jer je subota i klub je krcat.

Ali ovaj put sreća mi se osmjehnula. Anna je stajala na sred kluba. Ogledavala se oko sebe dok sam ja polako koračao prema njoj. Osjećao sam bijes kako mi kola venama, ali pokušavao sam biti što smireniji. Stao sam iza nje i okrenuo je prema sebi. Odmah sam primjetio njene suze i strah.

"Gdje si pošla?", uhvatio sam ju za ruku, a ona mi se približila. Lagano se privukla uz mene i izvukla ruku iz mog stiska kako bi ju stavila meni na leđa.

I tek kada je naslonila glavu meni na prsa shvatio sam da me ova djevojka grlila. I po prvi put u životu, ovaj zagrljaj mi je pasao.

Autor

Još jedan nastavak hehe
Nadam se da vam se sviđa i ostavite mišljenje u komentare jer iskreno se nadam da barem netko čita

Uspuuuuuuut glavni lik Anna, mogla bi nam glumiti Nina Dobrev. Što Vi mislite o tome?