Cura u sedmom

2.

Sjedim na hodniku i pričam s Martom.

- Uhhh... Dosadno mi jeee...- reče Marta.

- Aha - Odgovorih.

/Bez kritika, svi znamo da većina razgovora izgleda ovako!/

- Hej curkee! - Začujemo treći glas.

Oohh, neee. Bila je to Kristina, najpopularnija cura svih sedmih opet
razreda. I, kud li sreće, sjedi samnom u klupi.😒😒😒

- Da pogodim, došla si iritirati, kao i obično?- Odbrusi joj Marta.

Cijeli je hodnik suzdržavao smijeh.
Kristina im samo uputi hladan pogled, te svi zašute.

- Ne, došla sam ti lijepo reći da danas dramska počinje ranije, no po odjeći koju nosiš, vidi se da ne znaš šta je lijepo. -

Kad je to rekla, okrenula se na peti i otišla. Cijeli se hodnik počeo smijati, a Kristine glupe frendice su joj davale pet i šaputale o nama.

Na Martinoj se faci vidjelo da kipi od bijesa.

- Zašto počinješ, znaš kakva je.
Vratit će ti deseterostruko.- rekoh.

- Jednostavno ne podnosim kako tretira ljude.

Ako ćemo iskreno, ni ja ne podnosim Kristinu. Ona je zla, ohola i voli manipulirati ljudima. No još gore podnosim kad mi se svi smiju. Ja sam sramežljiva osoba, što mi, kao što vidite, ne ide u prilog.

ZRRRRRIIIINNNNGGG!

Oglasilo se zvono.
Imali smo sat razrednika, na kojemu uglavnom ne radimo ništa.
Sjela sam za klupu.

Odjednom, niotkuda, stvorio se Ivan, moja simpatija.

O ne, sigurno je čuo cijelu dramu u hodniku! Sad mi je vjerojatno došao reći da više ne možemo biti prijatelji jer je sramota prevelika!!
Upomoooć!!!