Cura u sedmom

10.

Nemam riječi. Sve je tako naglo i...

- Halo? Ema, jesi tu??

Oh. Tako je. Još uvijek sam na vezi s Lanom.

Bih li joj trebala reći? Ne. Ova je odluka samo na meni. Uhh.

- Lana, moram ići, mama me nešto treba. Reći ću ti sve sutra u školi

- Okej, bye!

*Beep*

Oookej... I što sad? Da prihvatim? Jedno je sigurno: neću odbiti.
Zato sam mu poslala poruku:

* Imaš pravo, malo je naglo. Mogu li dobiti vremena da se sredim i malo razmislim?

* Naravno, imaš pravo na to. Vidimo se sutra?

*Aha.

Uhh. Sutra. Sutra se sve događa.

Sutra moram ispričati sve Lani, uključujući pitanje za vezu.

Sutra bi mu i trebala odgovoriti na pitanje.

A sutra ću vjerojatno vidjeti i Martu, koja će mi moći reći što se dogodilo. Njezini roditelji su strogi što se tiče škole, pa iako je bolesna, sutra će doći predzadnji sat jer pišemo test iz povijesti.

JAO! MI SUTRA PIŠEMO TEST!!!

Moram se brzo baciti na učenje!

. . .

- Znači, ako sam dobro shvatila, ti voliš Ivana i svidjelo ti se na spoju, ali prvi dan ti je premalo vremena provedenog zajedno za vezu?

Lana i ja smo sjedile za mojom klupom. Bio je odmor prije predzadnjeg sata. Još nisam vidjela Martu.

Lana je upravo po treći put ponovila cijelu priču da vidi je li sve dobro shvatila.

Samo sam kimnula glavom te gledala što će reći.

- Ema. Ti bi među nas tri trebala biti najpametnija. A vidi kakva si ti pitanja postavljaš??

- Joj, prestani dramiti i reci mi što da radim!

- Ema, očito je da te obožava!

- Kako znaš?

- Jesi li primjetila da ti svako malo pokušava uhvatiti pogled?

Pogledala sam nakratko Ivana. Istina, pogledi su nam se susreli. On mi sa samo vragolasto nasmiješio, onako, na svoj simpatičan način.

- ... Također - nastavila je Lana - on uvijek ide doma odmah nakon nastave. Kad si se onesvijestila, on te mogao samo ostaviti sestri i otići doma. Ali nije. Ostao je zbog tebe.

Okej, to je... Istina.?

Nije morao ostati, ali je. Zapravo, ja sam bila ta koja je prva otišla!

Napravila sam svoju 'Mind blown' facu.

Čim ju je primjetila, Lana je nadodala:

- On te voli, Ema. Voli te i briga ga je za tebe.

Nakon par sekundi šoka, ipak sam se uozbiljila i postavila pitanje koje me zbunjivalo:

- Ali zašto sve u jednom danu? Zašto sve tako odjednom?

- Isuse, Ema! Daj uključi te dvije stanice koje zoveš mozak! Odgovor je poprilično jednostavan.

- A to je...?

- Trema. Nervoza. Kako god to hoćeš nazvati.

- Trema?