Cura u sedmom

11.

- ... sestra.

- M... Molim?

Sve. Sve u što sam vjerovala nestalo je. U trenutku.

Polako sam digla pogled, prvo na Martu, koja je kimnula. Zatim sam pogledala Ivana.

Ivan mi se blago nasmiješio.

- Da. Sestra. - ponovio je.

- A...ali... kako..? - Jedva sam složila pitanje od šoka.

- Nikome to nisam govorio jer... Pa kao što smo sada imali priliku vidjeti, ona je zla kurva.

Meni je donja vilica pala do poda, a Marta se vidljivo suzdržavala da se ne počne valjati po podu od smijeha.

- Nisam htio da me ljudi ikako povezuju s njom. Zato ti, kao i nikom drugom nisam odavao osobnije informacije poput prezimena, jer bi nas odmah povezali.

- Također mi je mama zamolila sve profesore da mi ne govore prezime, pošto sam jedini Ivan u razredu.

Znači zato su stalno zajedno. Kristina je i vjerojatno provjerila Ivanove poruke, pa je znala da imamo spoj. Samo me htjela iziritirati kad je shvatila da mi je on simpatija
Sve napokon ima smisla!!!

- O moj bože. Osjećam se grozno. Oprosti mi što sam toliko brzo povjerovala da-

Nisam uspjela dovršiti ispriku jer mi je Ivan stavio prst na usne.

- Ne ispričavaj se. Nisi mogla znati.
Ali još mi moraš odgovoriti na jedno pitanje...

- Oh. Pa naravno da-

- Ali ne ovdje.

Upitno smo ga pogledale.

Ivan me ubrzo primio za ruku.

Vukao me stepenicama. Vjerovali ili ne, odmor je još uvijek trajao.

Sa stepeništa sam vidjela cijelu školu kako se gužva na prvom katu.

Također sam vidjela Kristinu kako me ogovara sa svojim prijateljicama.
Što Ivan namjerava?

Povukao me do jednog praznog prostora usred hodnika.
Sad nas je cijeli hodnik gledao.

- Ššššš! - Viknuo je Ivan. Svi su zašutjeli. Čak i Kristina i njezina grupica.

- Ema, - započeo je Ivan, malo previše glasno.

- Ti si zasigurno najljepša cura koju sam ikad vidio.

Značajno je pogledao Kristinu koja je napeto promatrala.

- Hoćeš li mi biti cura?

Hodnik je bio ispunjen zvižducima.

Kristina je vilica bila na podu.
Zatim je rekla:

- Molim?! Ivane, ne možeš-

- Da. - prekinula sam je.

Zvižduci su postali glasniji, čulo se i pljeskanje.

Ivan me primio za struk te poljubio.
Ljubio me strastveno, ali nježno.

Kristina je, otvorenih usta došla do nas te nas odvojila.
Okrenula se Ivanu te rekla:

- Ivane, ne može, ja ću-

- Što ćeš ti?? Ha?

- Ja ću, ja ću... UGGHHHH!!!!!!

S tim je uzvikom ljutito odstupala sa scene, te su svi gledali u šoku jedini par koj se suprotstavio najpopularnijoj curi u školi.

Ivan je preokrenuo očima na njenu reakciju. Privukao me bliže te me nastavio ljubiti.

ZRRRRRIIIINNNNGGG!

Svi su otišli u svoje učionice.
Kad smo se prestali ljubiti, isprepleli smo si prste te krenuli prema učionici.

            ~  Pred kraj polugodišta ~

Ivan i ja smo sjedili na klupi ispred škole.

- Tako si lijepa...

Na taj sam se kompliment nasmijala.

- ... A još si lijepša kad se smiješ.

Poljubio me.

Ahhhh. Ovaj život predivan.

Bili smo korak do zimskih praznika.

Moji roditelji su upoznali Ivana. Mojoj mami je bio isprva malo sumnjiv, no začudo, mom se tati iz prve svidio.

Lana i Filip su ponovno bili u vezi.
I mislim da je Kristina bila malo ljubomorna.

Ah, da. Kristina.

Popularne cure više nisu postojale. Sve su Kristinine frendice čule kako je izigrala Lanu, pa su se razišle. Postojao je samo najpopularniji par u školi. To smo bili Ivan i ja.

Marta nam je napravila Instagram profil. Bio je javan i svi u školi, osim Kristine, su ga pratili.

No Ivan i ja nismo bili zajedno za pratitelje, slavu niti bogatstvo.

Puno sam toga shvatila ovo polugodište;

1. Uvijek uz sebe imaj dobre prijatelje.

2. Oprosti čak i ako ti osoba stvarno napakosti.

Ali najvažnije od svega...

Vjeruj. Vjeruj osobi koju voliš.