Cura u sedmom

13.

- Naprijed.

Polako i oprezno sam otvorila vrata ravnateljeva ureda.

- Oprostite, zvali ste me? - Upitala sam u strahu.

Zatim sam uz našeg starkelju od ravnatelja primjetila dečka.

Visok, kestenjasto smeđe kose i tamnih očiju, vrlo dobre građe.

Istinu za volju, zgodan je.

Ema?! Halooo?! Ti imaš dečka!

Da, dobro, smiri se! Znam, samo kažem, onako objektivno.

Nepoznati dečko me pogledao, te mu se kut usne izvio u mali smiješak. Ubrzo je ravnatelj odlučio prekinuti neugodnu tišinu.

- Ema, ovo je Kristijan. On je novi učenik i smješten je u tvoj razred. Htio sam te zamoliti da mu kroz ova dva tjedna malo pokažeš kroz školu, upoznaš sa svojim prijateljima i takve stvari. Može?

Ubite me.

Lagano sam kimnula glavom ne skidajući pogled s Kristijana. Kad sam shvatila sto radim brzo sam skrenula pogled začuvši zvono.

Izašla sam iz ravnateljeva ureda. Kristijan me brzo sustigao, te mi je pružio ruku rekavši:

- Bok, ja sam Kristijan.

- Primjetila sam. - Odbrusila sam mu ljutito.

Ivan će me ubiti! Od svih ljudi, zašto baš ja?! Uopće ne pomaže to što je zgodan!

Neugodno je spustio ruku te me pitao što sad imamo.

- Biologiju.

Nakon minute hodanja našli smo se pred učionicom iz biologije. Profa me, blago rečeno, prezire. Još i kasnim zbog ovog lika.

Krasno.

Pokucala sam na vrata, te ih otvorila.
Ušli smo u učionicu uz ispriku. Mora da profesorica zna sve kad se ovoga puta nije izderala na mene.

Čim smo ušli, primjetila sam Ivanov zbunjen i ljubomoran pogled na nama. Samo sam mu uputila pogled, te sjela na svoje mjesto, pored Kristine.

Biologija je prolazila sporo i bolno. S mukom sam zapisivala neizgovorive riječi s ploče

Primjetila sam kako Kristijan ponekad zadržava svoj pogled na meni. Nažalost, to je primijetio i Ivan. Da mi se nije spavalo, mogla bih se zakleti da sam ga čula kako reži.

Nakratko sam pogledala Kristijana te vratila pogled na bilježnicu.

- Sviđa ti se? - začula sam Kristinin glas.

- Tko?

- Novi dečko, naravno. - rekla je k'o da sam postavila najgluplje pitanje na svijetu.

- Kristijan? Ne. Ivan je jedini dečko o kojem ja razmišljam. - rekla sam nasmiješivši joj se pakosno. Stvarno mi idu na živce njezini iritantno komentari.

Ona je stegnula donju vilicu te nastavila pisati.

Dignula sam ruku u zrak te pitala profesoricu:

- Oprostite, smijem li ići popiti vode?

- Naravno. - rekla je profa sarkastično, upisavši mi minus.

Tiho sam izašla iz učionice, krenuvši prema ženskoj kupaonici.
Krajičkom oka sam opazila Kristinu kako nešto tipka po mobitelu. Tipično za nju.

Na dva koraka od kupaonice osjetila sam nečiju ruku na svom ramenu.
Okrenuvši se, vidjela sam Saru, Kristininu prijateljicu koja ne ide u naš razred i još par cura iz njihove grupice.

Oh-oh...

- Emice, pa di si mi ti... - rekla je Sara malo previše razdraženo.

Pljus!

Osjetila sam Sarinu ruku na svom licu. Jauknula sam te stavila svoju ruku na obraz.

Sara mi se prijeteči približila, primila za kosu i rekla:

- Odmakni se od Kristijana! On. Je. Moj.

Prije nego što sam joj uopće uspjela išta objasniti, uslijedio je jak udarac u trbuh. Pala sam na koljena, hvatajući zrak.

- Ups. - rekla je Sara te je, smijući se, otišla. Pri odlasku je jedna od njih bacila neki papirić na mene.

Klećala sam na podu, jecajući. Nisam mogla vjerovati. Kristina je im očito poslala poruku da idem popit vode.

I što sad? Moram biti s Kristijanom, e ne mogu. Nisam slaba, ali njih pet bi me sredile u roku od minute.

Otvorila sam papirić koji su mi dobacile te sam počela čitati.

Hej Emica!

Nemoj da ti padne napamet nekome govoriti išta. Pa znaš i sama kolika je moć mog oca. Prepusti mojoj prijateljici Kristijana i sve će biti u redu. Inače, nadam se da voliš okus svoje krvi.

S ljubavlju, K.

K.

K kao Kristina.

Izbezumljeno sam gledala u zgužvani papirić. Nemogu vjerovati da mi se ovo događa.

Kristina ima pravo. Da za ovo i kažem ravnatelju, njezin bi ga otac potplatio.
A onda bi me one barbike ubile. A ja ne bih mogla nikome reći.

- Ema! Isuse, jesi okej?!

Podigla sam pogled vidjevši dvije smeđokose cure zabrinutih lica.

To su bile Lisa i Lara, blizanke. Iako su bogate i popularne, one su stvarno dobre prijateljice. Iako, nešto se s njima u zadnje vrijeme događa.

- Dobro sam, samo mi se nakratko zavrtilo. - slagala sam.

- Hoćeš da te otpratimo do ambulante?

- Ne treba, hvala. Dobro sam.

Pozdravile smo se, te sam se zaputila natrag do učionice.

- Ema, zašto ti je trebalo toliko dugo? - upitala me profesorica pri ulasku u učionicu.

Bacila sam pogled na Kristinu koja me zlokobno pogledala.

- Zabolio me trbuh.

Nije me više ispitivala. Vjerojatno jer su mi se tragovi suza još uvijek vidjeli na licu.

Hodajući prema svom mjestu, osjetila sam Ivanove, Martine i Lanine zbunjene poglede na sebi.

                                                                        

A/N

Evo još jednog poglavlja!

Nadam se da uživate.

Ako želite znati više o blizankama Lisi i Lari, potražite priču "Zamjena" na mom profilu.

Mislim... Ako želite. Hehe.

Nego, pređimo na neke puno važnije stvari...

Vote?

Vidimo se!❤️