-Gazda...imam novosti za vas, ne znam da li će vam se svideti...
-Ko si ti da odlučuješ da li će mi se svideti ili ne? Govori i ne okolišuj!-zagrmi visok muškarac u poznim godinama.
U tradicionalnoj nošnji sa nožem oko pasa i uglancanim čizmama podsećao je na osornog vlastelina iz strašnih priča. Seda kosa upletena u kiku ispod šubare presijavala se na plamenu sveća koje su gorele u primaćoj sobi.
-Vaša sestričina je nova mlada Danelijevih...Genadij je sinoć doveo na planinu. – sluga je govorio spuštene glave na pristojnoj udaljenosti.
Tamne oči zasijaše ispod gustih obrva, stisnu vilice i pogleda u ikonu. Uroni pogled u oči Sveca tražeći odgovor na samo jedno pitanje...zašto? Nikada nije dobio odgovor nakon svih godina. Začkilji i pogleda u tamnu kosu mladića ispred sebe i polako izgovori.
-Ti to ozbiljno? Nije šala il trač dokonih baba?
-Ne gazda, sigurno je ona...Maya Berija.
-Hrabar momak, nema šta...mhmmmm, Genadij. Pametan potez...uzeo je jednu od naših ako se tako može reći.
-Ne znam gazda...vi bolje znate.-momak prošaputa.
-Naravno, ne plaćam vas da znate nego da slušate! Hajde poslom! – obrecnu se i sevnu očima.
Čvrstim korakom priđe prozoru i zagleda se u dolinu. Ništa se nije promenilo, bol je ostala ista pretvarajući se vremenom u ogorčenost. Mnogo puta se pitao da li je moglo drugačije? Znao je da je moglo, trebalo je samo oprostiti i krenuti dalje. Bog mu je svedok da je pokušao, svim srcem je želeo zaboraviti njenu izdaju. Natie Akunjin je bila najlepša devojka u celom srezu...iz dobre kuće i poreklom Ruskinja. Od prosaca nije mogla na kapiju izaći. Zaljubio se na prvi pogled. Osećanja su bila obostrana, u ta vremena se sve govorilo očima i skupio je hrabrost da je zaprosi...pristala je. Njegovoj sreći nije bilo kraja, imali su blagoslov roditelja i uveliko se spremalo slavlje. Da se pitao odmah bi je doveo kući ali običaji su morali da se ispoštuju...svadba se planirala i pripreme su iziskivale vreme. Bilo je leto i posla preko glave, radio je u polju i pomagao oko stoke i ako je bio gazdin sin. Ništa mu nije padalo teško jer je znao da se bliži dan potpune sreće, ona stiže u njegov dom. Jednog jutra za doručkom Ana mu je tiho šapnula da želi sa njim razgovarati. Zagrli sestru i poljubi u čelo zadirkujući je da je verovatno opet neka fantazija u pitanju. Strese se kada se seti njenih reči i nakon toliko godina.
„Revaz...nemoj se ljutiti, u selu se priča da se Natie sastaje sa Borisom Danelijem u šumi pored reke."
Ta rečenica je bila kao udar noža ravno u srce. Pobesneo je i sestri udario šamar verujući da laže. I do današnjeg dana sebi nije oprostio što je digao ruku na nju, mnogo se ogrešio i tada je zauvek izgubio. Natie je te noći bila „ukradena", udala se za Danelija iste večeri. Pričalo se da je već nosila Genadija. Zatvori oči i steže dršku noža...Boris Daneli. Gazdin sin...naočit i krupan mladić, san svake devojke na Kavkazu. Najbolji jahač i najjači među momcima, svojom snagom i muževnošću osvajao je srca žena, pri tom potpuno nevin i čist. On definitivno nije imao potrebu za osvajanjem, harizma kojom je zračio bio je dovoljan razlog da se zavoli. Otvori oči i uzdahnu kao da nosi teret celog sveta dok se sećao prošlosti, suza mu zaiskri u oku. Nije se još oporavio od izdaje voljene kada ga je trgao vrisak majke iz sna tog zimskog jutra. Istrčao je iz sobe i kao bez duše uleteo u štalu, njegova sestra Ana ležala je na krilima majke u nesvesti. Bog je hteo da majka ustane ranije nego obično i krene da pomuze krave. Nesrećna žena je naletela u trenutku vešanja svoje jedinice. Kosom je presekla kanap i spasila joj život. Razlog njenog pokušaja ubistava je bio naravno Boris Danelija. Godinama je bila zaljubljena u njega i svoju ljubav krila. Ona ih je videla u zagrljaju pored reke, Natie i Borisa. Oboje su patili zbog izgubljenih ljubavi ali nikada nisu glasno izgovorili za bol koji su nosili u sebi. Anino prisustvo više nije mogao podneti, dugo vremena je smatrao da ga je i ona izdala, volela je njegovog najvećeg neprijatelja. Ubrzo se u njenom životu pojavio Timur...dobar i lepuškast momak. Udala se i zauvek napustila Kavkaz, pobegla je iz pakla, ostavila ga da sam pati opraštajući mu sve. On njoj ne...ni onda kada se rodio Ilja a kasnije i Maya.
