San ljetne noći /M.P./ -završeno-

3

Usputni?

...

Pošto sam raspakovali ono nešto stvari u ruksaku, otvorila sam frižider. Lucija, glupa si, pomislim. Kako možeš očekivati da je pun? Prevrnem očima pa uzmem novčanik iz ruksaka. Izađem iz stana i, pošto ga zakljucam, okrenem se ka liftu.

Preko vrata lifta stajala je žuta traka- koji...?

Prišla sam bliže, pisalo je da lift nije u funkciji. A u kurac krasni, prekrasni.
Krenem niz stepenice gunđajući i ne gledajući kuda hodam. "Hej, pazi malo!" Muški glas me opomene a ruke učvrste da ne padnem. "Ovaj, hv- ISUSE BOŽE, TI SI MARKO PJ..." Ruka se nađe preko mojih usana, on na brzinu otključa vrata stana do pa me uvuče za sobom.

Zatvori vrata i grubo me nabije o njih. "Auch..." Projecam, a on postane svjestan šta je uradio. "O- oprosti. Samo..." Krene, pa uzdahne. "Ne volim kad me presreću na stepenicama. Zato sam i uselio u zgradu gdje je 98% ljudi starije od 60 godina. U preostalih dva posto spadamo ti, ja i par ispod."

Kaže, no meni i dalje nije jasno ništa.

Osim da je Pjaca zgodniji u živo. Ne prestajem ga odmjeravati a on me gleda kao da mu je neugodno. Šta sad ja trebam nešto reći?

" Um... Ja... Žao mi je. Samo sam se iznenadila... "

Zagrizem usnu a on se nasmije.

"U redu je. Ako želiš sliku, susjeda, moramo izaći ispred zgrade. A autogram možeš dobiti odmah. Svejedno." Samodopadno se nasmije a ja, iako mi je prezgodan, prevrnem očima. "Koji si ti narcisavac." Otvorim vrata. "Ne želim ni autogram ni sliku." Jebote Lucija, kakva laž. "Doviđenja, gospodine umišljeni." Mahnem mu pa izađem.

...

Trenutno sam u marketu pored zgrade u kojoj živim. Pod dojmom sam, bijesna i... Nekako sretna. Imam preslatkog susjeda, jednog od najzgodnijh Hrvata ikad viđenih. Koji sesan bože dragi.

Nesvjesno zagrizem usnu, opet, pa stavim u korpu voćni puding, faširano meso, mlijeko, puding u prahu, šećer, kafu, luk i sve ostalo potrebno. Usput uzmem i Milka čokoladu. Odnijeti ću je Marku u znak isprike i tražiti od njega jedan autogram i sliku.

...