San ljetne noći /M.P./ -završeno-

6

Mislim da za usputne ni ne moram pitati ;)

...

- Marko -

Rog i ja smo na mom kauču, ili bar tako mislim.

Možda smo i u autu- pogledam u lijevo- ne, to je flaša viskija ne mjenjač brzina. Znači, još uvijek smo u stanu. I spavamo na mom dvosjedu, što je dobro. Ne bih mogao podnijeti da sam se stvarno onako osramotio prije nekih... Ne znam, sanjao sam.

Bar mislim da jesam.

- tri sata ranije -

Sjedio sam sám u stanu i čekao rogatog I našu posvojenu djecu, Džekija i Džonija. Bože me oprosti, kao da pričam o psima a ne o djeci. Ovaj, bože, alkoholu. "Alo mamlaze jedan, otvaraj!" Čujem mog prijatelja kako reve sa druge strane jastuka pa se dignem da mu otvorim.

Nije da ima rezervni ključ. Budala.

Povučem vrata k sebi i oduševim se kada vidim brojno društvo oko mog Marka. "Evo meni mojih!" Vikne pa se zaleti da uđe, očigledno da je izvršio pripreme. "Ulazite." Propustim ga pa zatvorim vrata. Markec uhvati smijer ka dnevnom a meni dođe da mu zaplješćem- pa Markoni napreduje..

"Ops, brate, ne kroz balkon!" Zaletim se za njim pa ga povučem za duksericu i parkiram na dvosjed. Sva vrata u stanu zaključam, ograničim nas na wc i dnevnu. Definitivno ne izlazimo večeras.

- oko sat vremena kasnije -

Sve sam ispričao Marku, i on razmišlja oko savjeta." Špageti-i hi." Vikne dok drži kažiprst u zraku i škilji na jedno oko. Ja ga zbunjeno pogledam, a on se namršti pa me zagrli. "Brate, samo provjera-hi-vam da je tu-u." Opet mahne prstom, pa me privuče k sebi poljubi u obraz. Potom opet mahne prstom.

"Špageti." Ponovi razumnije pa štucne. Blenem u njega. "Šta sa tim?" On slegne ramenima. "Žene vole znakove pažnje. A kako ne izlazimo iz zgrade jer smo pi-hik-pijani, ne možemo otići po jedan. Odnesi joj špagete!" Vikne, a ja se složim. "Nije ti loša ideja!" Krenem ka vratima kuhinje a onda se sjetim da sam ih zaključao. Vratim se po ključ pa, pošto zapikiram u ključaonicu i otključam, čestitam samom sebi jednim tapșanjem po leđima.

Uzmem špagete pa se vratim do Roga koji je pisao nešto na papiru." Drži! " Otkine parče selotejpa pa papir zalijepi na pakovanje. "Rog, budi miran! Eto me odma." "Nemam šanse, ostajem sa sobom." Kaže, a ja mu mahnem rukom. "Ako ostaješ sa sobom, ajde sa mnom." "Može, brate."

...

"Brate?" Rog me gurne ramenom dok Lucija stoji ispred nas u pidžami, zbunjena i snena. I jebeno keksi. "Hm?" "Zašto smo mi došli njoj?" Slegnem ramenima pa pogledam u svoje ruke. "Mali znak pažnje." Tutnem joj špagete u ruke pa gurnem Marka niz stepenice. Sreća pa je budala pijana, nećemo se sjećati ničega.

...

A/N

Nema Marka i Lucije kao para no... Dečki su malo popili. Uživajte 👼

pjacazivot