San ljetne noći /M.P./ -završeno-

7

Sjedila sam na kauču, blago zabrinuta za one dve budale. Još će se ubiti... I koja im je fora sa špagetama? Sinoć je Pjaca u pratnji, čini mi se, Marka Roga došao pred moja vrata. Nešto su brbljali a bazdili su kao bačve piva. Marko mi je dao špagete na kojima je stajala ceduljica ispisana riječi PAŽNJA. Ništa mi nije bilo jasno i jedva sam dočekala pristojno vrijeme da ih odem pitati.

...

Kucala sam, no niko nije otvarao vrata pa sam otišla do domara. "Oprostite, imate li rezervni ključ od stana broj osam?" Domar je nezainteresirano klimnuo pa mi pružio jedan. "Hvala!" Ovo je bilo lako. No, malo me je iznenadilo- zašto nije pitao zašto trebam ključ? O tome ću misliti kasnije.

Vratim se stepenicama bez da se uspušem i, sva ponosna na sebe, otvorim ista. "A Isusa ti, ko god da si zatvaraj." Čujem onog drugog kako gunđa iz kuhinje pa se uputim k njemu. Pozdravim ga kada uđem u kuhinju a on mi uzvrati. "Ko si ti?" "Um, Lucija. Došla sam vratiti špagete." Spustim ih na pult. "Di je Pjaca?" On mahne glavom ka kuhinji. "Tušira se... Čekaj, ti si juče ujutro bila kod njega?" Klimnem. "I mi smo ti sinoć donijeli špagete kao znak pažnje?" "Dap."

Rog porumeni pa krene van.

"Reci to Pjaci, ja odo." Doslovno se ispali, a ja odem u dnevni. Sjednem jer sam odlučila da ga sačekam.

...

"Rog.. Lucija, šta ti radiš tu i gdje je Marko?" Njegov glas me prepane, opet je u ručniku. Uzdanem da povratim dar govora, i kada smognem snage kažem mu: "Ispalio se jer je očigledno shvatio da niste sinoć sanjali ono. I, budi zahvalan, nisam rekla da si ga gurnuo niz stepenice." On klimne. "Sačekaj tu, idem se presvući." Krene u smijeru spavaće, no pola sekunde kasnije se vrati i primi me za ruku. "Ideš sa mnom."

Kaže tiho pa me povuče za sobom no...

Ovaj put mu ne dozvolim, samo jače povučem svoju ruku iz njegove.

"Lucija?" upita zbunjeno, a ja kipim od bijesa. "Nemoj ti meni ništa 'Lucija!' Nisam ti ja jebena igračka pa da me možeš odvlačiti I povlačiti po sobama kako ti se ćefne!" Odgurnem ga, pošto mi se opet krene približavati.

"Makni se od mene, ne želim te vidjeti više!" Vrisnem pa potrčim prema vratima. Opet su me emocije ponijele, opet plačem iako on nije vrijedan mene i mojih suza.

"Lucija, daj, stani!" Krene za mnom pa, pošto me primi za ruku, polako me pribije uz vrata- opet daj jebeni deja vu. ""Molim te." Skoro mi se unese u facu, no njegov ton glasa me navede da mu povjerujem i ostanem tu, u njegovu stanu.

...

A/N

Mislim da vam brzina kojom pišem priču govori da, zapravo, nemam život.
Posveta ide mojoj:

pjacazivot
Nebitnalikusa09
NinaChristprincess

Lotos of love for you, girls.