Susret♡

Prolog

Ne znajući što me čeka imala sam bezbrižno djetinjstvo. Sve što bi zatražila uvijek bi dobila. Dobivala bi sve osim majke. Za to sam imala Doroti koja je od kako znam za sebe bila tu za mene.

Kad bi bila bolesna Doroti bi bila ta koja bi preživljavala noći samnom. Majke nikad nije bilo. Ni sama nisam znala zašto. Život moje majka se sastojao od poslovnih sastanaka i to sam shvaćala. Znala sam da mama radi za sve što imamo i posjedujemo, ali da svaki dan mora raditi i da ni za jadan rođendan ne može biti tu, to nisam mogla niti željela shvatiti. Nije mi bilo jasno što joj je toliko bilo važno na poslu da mi ne može podariti ni dva sata na dan.

Kako su godine odmicale navikla sam se na samoću. Koliko god imala prijatelja falilo je ono najbitnije. Majčina ljubav. Voljela sam Doroti jako, zato i nisam dopustila da je se majka riješi kada sam prerasla dadilje i čuvanja. Doroti je u potpunom smislu riječi bila moje sve. Prijateljica, majka za koju sam toliko molila, sestra koju nikad nisam dobila, brat kojeg sam očajnički željela. Uvijek je bila tu za mene. Išla je na roditeljske sastanke, motivirala na učenje, tješila kad bi me netko povrijedio.

Doroti je bila jako mlada kad je došla raditi kao moja dadilja, svega šesnaest godina. Moju mamu nije bilo briga, jer nije imala muža pa joj nije trebao netko star i ružan, već si je mogla priuštiti tineđericu koja će čuvati njeno dijete za hranu i krov nad glavom.

Kada je Doroti dobila bolju ponudu za posao, uplašila sam se da će otići, ali nije. Uspjela sam mamu nagovoriti da Doroti počne plaćati njen posao ovdje. Uz mene, Doroti je znala čuvati još djece, tako da ja nikad nisam bila sama. Uvijek je bilo nekoga za igranje, a pošto je moja mama stalno radila to nikad nije saznala. Tako si je ona skupila za pristojan stan i planirala naći nešto bolje kako bi mogla malo bolje zarađivati.

Ja nisam mogla prihvatiti da još jedna osoba napusti moj život. Tata je otišao još prije nego što sam se rodila, zbog toga me je Doroti znala bezbroj puta tješiti i govoriti kako je među zvijezdama i da me čuva od gore. Tako da si svome srcu nisam mogla priuštiti da me i ona ostavi.

Od majke sam uvijek dobivala sve tako da nagovoriti da Doroti ostane je bio mačji kašalj.

Nekad sam imala dojam da mi sve daje samo kako bi ju pustila na miru. Dobivala sam dojam da sam tu pogreškom i da me nikad nije ni željela...