Susret♡

Ljudi gledaju vanjštinju...

Upoznala sam svoju baku ona je bila ljupka starica naboranog lica, sjede kose i bistro zelenih očiju, mnogo godina nose njena stara i pogrbljena leđa. Ona je bila, mislim još uvijek je jedna vrlo pametna žena, njena sjeda glava čuva mnoge ne ispričane priče i pustolovine. Tog sam popodneva pozorno slušala svoju baku kako mi priča svoja iskustva, doživljaje i pustolovine, ali po njenim pričama mogu zaključiti da je život nije previše mazio i da se vraški potrudila za sve što danas ima. Kao dijete bila sam opčinjena njom, njenom figurom, njenim glasom, a pogotovo njenim očima u kojoj se krila tolika tuga i sreća u isto vrijeme. Znala sam da je bila sretna što me upoznala, ali nisam mogla dokučiti radi čega se tolika tuga skrivala u njenim očima kao da zna nešto što mi ne želi ili ne smije reći, kao da me izdaje svake sekunde sve više i više.

London je bio poseban grad od malena sam ga željela vidjeti. Svoje slobodno vrijeme sam provodila s Michaelom. Lijepo smo se provodili te nam u svakom slučaju nije bilo dosado. Jednostavno smo šetali ulicama Londona udišući hladan i svjež zrak, jer nije bilo ulice koje nisam znala, radi Michaela. Doslovno me proveo po svakoj uličici ovoga grada.

Ljudi London smatraju lijepim, on i je lijep, ali kao i kod čovjeka ljudi gledaju vanjštinu, a ne unutrašnjost. Tako da su zanemarili njegovu unutrašnjost i ni ne pokušavaju otkriti njegove dugo čuvane i zakopane tajne.

/.../

Pričala sam s tatom, rekao je da se slaže samnom i da bi se trebala vratiti na dva tjedna kući da malo budem i sa mamom i da se družim s "prijateljima". Koliko god mi smetalo to što mi je lagala, volim je i možda je to u tom trenutku bilo najbolje za mene, ne znam. Ovih mjesec dana što sam provela s tatom su bili zapanjujuće dobri, a moj odnos s Michaelom iznenađujuće napredujete da se ne moram završetkom ljeta vratiti u New York vjerojatno bi si dopustila da imam nešto s njim.

Nakon što se vratim od mame upoznat ću Christiana, Sofijinog sina. Nisam ga upoznala do sada jer je bio na nekom vojničkom kampu, ako sam dobro shvatila, trebao je tamo biti cijelo ljeto, ali pošto sam ja došla na zahtjev moga oca prebačen je u jedno-mjesečni program.

Bilo mi je teško oprostiti se od bake, tate i Michaela, no morala sam. Ponovo sam prolazila isto. Sjedeći u čekaonici na aerodromu čekajući svoj avion za povratak kući, ali ovaj put je bilo malčice drukčije. Tata mi je otišao po čaj dok je Michael grijao moje ruke u svojima. Mada nismo bili u vezi osjećala sam da ima nešto između nas, da postoji nekakva neopisiva veza. Hoće li nas daljina razdvojiti i udaljiti?, Hoće li mi uzeti potencijalnu ljubav ako se to može tako nazvati? To su bila pitanja koja su mi izjedali srce i dušu, ne znam kako, ali su me gušila.

Kada sam čula poziv za svoj avion trnci su prošli mojim tijelom, Michael je podigao svoju glavu pogledao me i blago mi se nasmiješio te u mojim očima tražio odgovore na svoja pitanja koja su najvjerojatnije bila slična ili ista mojima. Nisam znala što da mu kažem pa sam mu uzvratila blagi osmijeh. Znajući što slijedi zapitala sam se je li žali što se zabio u mene ili što je potrošio dio svojih praznika i što će potrošiti na mene? Znam da ću se vratiti za dva tjedna i da ćemo ostatak praznika provesti zajedno, ali ako je sada teško kako će tek biti kada odem zapravo, kada se vratim. Trebat će tri mjeseca do zimskih praznika koji traju samo tri tjedna, a zatim šest mjeseci da ponovo počnu ljetni praznici. Što će se dogoditi u tom periodu, što ako me neće moći čekati...

Iz mojih misli me je izvukao tata koji me je pogledao nježnim pogledom i tiho rekao: „Neću joj dopustiti da mi te ponovo uzme, jednom je to učinila neće opet." U tom trenutku nisam znala što znače njegove riječi, ali sam kasnije shvatila.

U čekaonici na aerodromu sam ugledala svoju majku koja nestrpljivo tupka nogom od pod te drži cigaretu u ruci. U svojih osamnaest godina je nikad nisam vidjela tako uznemirenu i nervoznu, a kamoli sa cigaretom u rukama, jer koliko sam ja znala moja majka nikada nije pušila.