Tajna ogrlice ✔

8. dio

Od onog 'incidenta' prošlo je dva tjedna. Da, dva tjedna. U tih dva tjedna češće sam se viđala s Linom, ali kako je imala nastavu, samo poslijepodne.

Lina nije dijelila moju zbunjenost Louisovim ponašanjem. Iako, moram priznati, nakon što je izgovorila rečenicu "Skroz je normalno da se naljutio, mislio je da ti nije stalo do njega, a logično je da mu to smeta kad mu se sviđaš." potpuno sam ju prestala slušati.

Nakon nekoliko dana provedenih s njom shvatila sam da je ona opsjednuta romantikom, pogotovo kada je nakon onog idiota single.

Katkad mi je žao što ga je vidjela i što sam ga istukla.

Ali, eh, takvi mi događaji uvijek izmame osmijeh na lice.

Njena opsjednutost dečkima mi ponekad zna stvarno ići na živce, pa jednostavno koristim svoj godinama usvršavani talent isključivanja osjetila. Samo bih povremeno rekla "Aha" ili "Da" ili "Potpuno si u pravu" dok zurim u mobitel, crtam ili zurim u nju k'o tele u šarena vrata i čudim se koliko može pričati.

Obožavam kad me pita slušam li ju jednostavno i bez oklijevanja odgovoriti "Ne" . Onda se 'naduri', ali toliko voli pričati samnom da onda razgovor uglavnom skrene na neku temu koja nas obje zanima.

A što se tiče Louisa, hm... razmišljala sam o tome (naravno da Linine tvrdnje nisu dolazile u obzir jer bih ga našutala u Los Angeles da je tako. On mi je poput brata, a sve ostalo je pretjeravanje)...

Odlučila sam da se neću zamarati brigom o njemu kada se duri kao neko neodgojeno derište. Što je, kad bolje razmislim i istina.

Ako će se on duriti, i ja ću. Pa da vidimo tko će duže izdržati.

Sve mi se češće događa da mi ona 'savjest' govori kako se samo brinuo za mene, da popričam s njim i ispričam se. Ha! Moš' mislit! On je prvi počeo!

Trenutno sam u svojoj sobi i dosađujem se. Nakon što sam uganula nogu puno mi je teže raditi neke stvari, pa se u zadnje vrijeme koristim mojom... kako da to kažem... ne ljudskom stranom. To ima i svoju korist.

Utvrdila sam da zaista svu svoju energiju zadržavam u sebi kada ovako izgledam, ali ako previše dugo ne ispustim barem dio toga van, onda mi bude loše i ne osjećam se dobro.

Tako da je ovo idealna prilika.

Nakon što sam zaključila da ću se duriti na Louisa ne pričamo. Zbog toga mi je samo još više dosadno. Da se bar svađamo! To je interesantnije! A ne da se u prolazu samo strijelamo pogledima. Već mi je to dosadilo. Katkad mu znam u prolazu pročitati misli, ali to nije ništa posebno.

Ipak, zadnjih dana se čudno ponaša. Kao da se često mota oko moje sobe a i mene same. Ne znam. Čudno je.

Odlučila sam sići u kuhinju i pojesti ostatak sladoleda.

Zadnje vrijeme, a s time mislim od kad moja noga izgleda kao rola wc papira, se doslovno šopam hranom. Što ću? Kad mi je dosadno ja jedem.

U ova dva tjedna, pet puta me posjetio onaj doktor kojeg je Louis dozvao. Promijenio mi je zavoj i rekao kako je stavio jedan čvršći, te da bih za (od sada gledano) tjedan dana noga mogla biti ponovo u redu.

Problem je ovaj mogla. Može se i malo odužiti, rekao je, jer zavisi od osobe do osobe. Katkad traje malo kraće, katkad malo duže.

Došla sam do kuhinje bez silaženja niz stepenice i izvadila sladoled iz zamrzivača.

Sad si moj i Božji.

Louis's POV.

Otvorio sam vrata sobe nadajući se da Bella nije još uvijek ispred njih. I nije bila. Odahnuo sam.