Tajna ogrlice ✔

18. dio

Ribaj, ribaj, briši, meti, peri, briši, briši, meti. Imam osjećaj da sam već godinama u ovom potkrovlju i sa Louisom i tetkom čistim sve po redu, dok teta zapovijeda i kao kakav general nadgleda situaciju, te povremeno donese sendviče i hladnu cedevitu. Nina je Mary, uz brojna nagovaranja s Maryne strane, dopustila da nam pomogne. Čini mi se kao da Mary uživa u čiščenju. Što se mene tiče, slobodno može preuzeti i moj dio posla.

Zadnjih par dana prošlo je kao kroz neku snimku koja se stalno ponavlja. Buđenje (u 8:00, počinjem dobivati potrebu za štrajkom), doručak, potrkovlje, ručak, potkrovlje, sendviči, tuširanje, krevet. I sljedeći dan sve ispočetka.

Kada sam jedne večeri na rubu živaca pitala zašto ne unajme čistačice, teta je rekla kako ne želi ispasti umišljena kod susjeda. A i vi i vaši babski tračevi više!

Koliko još imam dojma o vremenu, ok, lažem, pogledala sam u mobitel, danas je četvrtak. Krasno.

Nekako sam uspjela pobjeći tetinom pogledu tako da sad čućim iza par prastarih kutija i tipkam Lini poruku. Jučer sam ju nagovarala da mi se pridruži u ovom paklu od prašine i paučine i pomogne mi oribati tko zna što sa sivih zidova. Kukavuca se nije dala nagovoriti! I ja sam te glupe zidove ribala pet sati! Sama! Danas ih bojimo u bijelo. Nemam blage zašto baš bijelo, ali nažalost nije na meni (iako sam JA ta koja ih je ribala!).

Prvi dan kada sam se popela ovdje, mislila sam da sam ušla u skladište u kojemu je pukla atomska bomba. Kutije posvuda, sag od prašine, paučina umjesto zavjesa na velikim prozorima, a da i ne spominjem da je predvladavalo nešto kao magla od prašine. Uzela sam štipalicu i začepila nos jer se prostorija prozračila tek nakon TRI SATA držanja svih prozora otvorenih. A sa lijeve i desne strane su G-L-O-M-A-Z-N-I prozori napravljeni u gotičkom stilu (ako itko zna što je to). Visoki su svaki po 3 METRA i široki otprilike pola metra.

Sa stropa visi isto stvarno ogroman srednjovjekovni luster i ako se ne varam na njemu ima punih pet centimetara prašine koje svakim i najmanjim pokretom u sobi počne padati s njega. Dolazim u iskušenje kada nikoga ne bude bilo da me vidi, da to skinem sa svojim...

Ne.

Boli me briga što ti kažeš.

Dakle, da nastavim sa opisivanjem. Khm, khm... u ovu, slobodno ju po veličini mogu nazvati dvoranom, ulazi se kroz jedna velika vrata (kada kažem velika mislim na otprilike dva i pol metra) čiji je štok također u gotičkom stilu. Ne znam kako ih nisam prije primijetila. Možda zato sto je vila ogromna, a ja sam većinu vremena provela spavajuć, uuups...

Molim vas googlajte gotički stil, ne znam zašto, ali mi se danas nekako baš svidio pa eto, njah.

Dogovorili smo se, tj. teta je zapovijedila da će Louis i Davor donijeti jedan stol iz neke stote sobe ovdje kako bi na njega poslužili što ja znam što. Kad je to tek rekla, pomislila sam 'Yes, nešto što ne moram raditi.'

I ispalo je da si dobila gori zadatak od one dvojice.

Ajd' da se i nas dvije u nečemu slažemo. Uglavnom, ja sam dobila zadatak očistiti stol sa mokrom krpom i u subotu prije dolaska gostiju staviti sve na stol i lijepo ga urediti. A stol je dugačak koliko i jedan glupi glomazni prozor! Ugh.

Molim te, izvuci me
kako god znaš i umiješ.

Napisala sam poruku i poslala. Odgovor je došao relativno brzo.

Ne mogu, na Njemačkom sam.
Profesor će me uhvatiti
ako se nastavim
dopisivati.
Spasim te čim se vratim
sa ovih glupih tečaja.

"Bella!" začula sam tetino deranje preko dvorane i brzo sam spremila mobitel u džep, zgrabila krpu, skočila na noge i počela se praviti da čistim prozor.

"Čistim 187 prozor s lijeva!"

"Rekla sam ti da makneš te kutije! Prozore ćemo poslije!" živčano je viknula i čula sam kako je zalupila vratima. Svaki put kada netko ne posluša što kaže nego radi nešto drugo naljuti se jer želi da sve bude savršeno za zabavu. Ja mislim da ona ima neki svoj raspored čiščenja za koji se boji ako ga prekrši da će sve krenuti naopako.

Uzdahnula sam i podigla jednu od kutija u namjeri da ju odnesem, kada sam pored uha čula šaptanje.

"Vidio sam te, Ljepotice."

Vrisnula sam i od iznenađenja mi je kutija ispala, te se čuo glasan zvuk lomljave stakla. Louis je samo stavio ruke iza leđa i gledajući u strop i zviždeći odšetao dalje. Mogu se zakleti da sam mu vidjela kez na usnama.

Namrštila sam se te umorno spustila pogled na kutiju. Ako me oda da sam bila na mobitelu, gotov je. A ako je u ovoj kutiji bilo nešto važno ili dragocijeno, duplo je gotov.

"Treba ti pomoć?" začula sam tik do sebe i odskočila od iznenađenja, ponovo.

"Pa koji vam je danas?!" pitala sam Mary koja se sagnila nad kutiju.

"Oh, oprosti" rekla je gledajući me, te ponovo pogledala kutiju. "Vidjela sam kako te prestrašio, ne brini, održat ću mu bukvicu pa će biti dobar."

Na to sam se nasmijala i sagnila se do nje.

Ako se netko pita što je samnom i Louisem, mogu reći da se sve više manje vratilo na staro. Katkad zna biti neugodnih tišina u našim razgovorima ili pak nekih manjih prepirki (toga je bilo i prije, samo da se zna), ali kako smo po cijeli da ovdje i čistimo, nismo baš ni imali nekog vremena za svađu, pa smo se izgleda nijemo odlučili pomiriti.

Imam čudan osjećaj da svaki put kada Louis napravi nešto krivo, čujem Mary kako ga prekorava. I to što uspjeva mi se jako sviđa. Uspjela je izdresirati Louisa, onda se kladim da je svemoćna.

Pogledale smo se te smo polaaako otvorile kutiju. I nismo imale baš nešto za vidjeti. Samo krhotine stakla.

"Ti nastavi na prenošenjem kutija, ja ću se ovoga riješiti prije nego što se netko ozlijedi" rekla je i ja sam ju pustila da uzme kutiju.

Dignula sam se i nastavila.

Eh, živote.

******

Okej, ne znam zašto nastavke objavljujem uvijek u večernjim ili noćnim satima 😂.

Sorry što je nastavak malo kraći, potrudit ću se da slijedeći bude duži.