Tajna ogrlice ✔

11. dio

Louis's POV.

Zbunjeno sam stajao pred vratima njene sobe. Da pripomenem, po drugi put danas.

Zamišljeno sam se spustio u prizemlje. Išao sam stepenicama, ne skližući kao inače niz rukohvat.

Sjeo sam na trosjed i dohvatio prvu knjigu sa police koja mi je došla pod ruku.

NORA ROBERTS

U krvi i kostima

Pisalo je na naslovnoj stranici.

Otvorio sam prvu stranicu i počeo čitati.

...........

Ovo nema svrhe. Već petnaest minuta čitam istu stranicu i ni jedna riječ mi ne ulazi u glavu.

Ne mogu prestati razmišljati o Bellinim riječima. Jesam li zaista idiot kako ona kaže? Jesam li se na nju naljutio bez razloga? Zar je ona u pravu, a ja u krivu? Ima li ona ipak pravo ljutiti se na mene?

Sjetio sam se kako je bijesnila na mene. Izgledala je kao da će svakog trena eksplodirati.

I, nekako, kao da se... mijenjala. Po izgledu, mislim. Te misli sam brzo izbacio iz glave. To je nemoguće. Vjerojatno mi se učinilo zbog onog glupog svjetla. Cijelo vrijeme je treperilo, sve dok se nije skroz ugasilo.

Vjerojatno smo ga pokvarili stalnim gašenjem i paljenjem. Uuups...

Tako sam sjedio tko zna koliko dugo i razmišljao.

Jednako toliko dugo iz njene sobe nisam čuo ništa. Odlučio sam pogledati spava li opet. Vjerojatno da da.

Dignuo sam se ostavljajući knjigu na stoliću i popeo se uz stepenice.

Pokucao sam na vrata, a kada nije odgovorila, ušao sam.Pokušao sam upaliti svjetlo i, začudo, uspjelo je.

Ali nije bila u sobi.

Slijedeće sam provjerio kupaonicu, ni tamo nije bila. Pa gdje je sada nestala?!

Pretražio sam i ostatak kuće i svaki kutak gdje se mogla sakriti, no nije je bilo.

Možda je kod one svoje prijateljice? Ali zašto se ne bi javila? To mi je sumnjivo. Nikada nisam vidio tu njenu prijateljicu, a ovo me navodi na sumnju. Što ako joj je ona nešto napravila? Ne bih si mogao oprostiti da se Belli nešto dogodilo jer sam ja bio sebični idiot.

Te sam misli brzo izbacio iz glave.

Nekako sam iskopao mobitel u svojoj sobi i nazvao je. Čuo sam mobitel kako zvoni negdje u blizini i izdahnuo sam od olakšanja. Dakle ipak se sakrila.

Pratio sam zvuk i došao do njene sobe. Naglo sam otvorio vrata i povikao: "Aha!", a onda razočarano stao.

Mobitel joj je ležao na podu do vrata i zvonio.

Podignuo sam ga te prekinuo zvonjavu. Začuđeno sam stao kada sam na ekranu ugledao natpis: 13 propuštenih poziva od kontakta Lina.

Stavio sam svoj mobitel u džep i pokušao otključati njen.

Imao je lozinku brojevima. Hmm.. njen rođendan? Ne. Umm... 2580? Ne. Uh... Razmišljaj, razmišljaj, razmišljaj... Koju bih je lozinku stavio? Pa dobro, ja bih možda stavio onaj dan kada je sreća prešla na našu stranu, ali ne znam zašto bi ona to...

Ne može biti.

Uspjelo je.

Ali, što njoj to znači? Koliko ja znam ona nije jedna od nas. Što ako je ipak...? Ne! Bella nije na njihovoj strani! I točka!