Tajna ogrlice ✔

20. dio

Dogurala sam ovu priču i do 20. dijela! :)

*******

"Lina" već poprilično iziritiranim glasom sam ju prekinula u smišljanju imena za moje i Edovo dijete. Fuj.

"Ha?"

"Pozvana si na zabavu u subotu. I ti i tvoja mama."

"Stvarno?" iznenađeno se trgnula iz razmišljanja. "Gdje? Kod koga?"

"Kod mene. U 20h."

"Oh, hvala" nasmiješila se.

3...

2...

1...

"A ne! Ne! Ne! Ne! Ne ulazam u onu ukletu vilu!"

"Kako si samo praznovjerna! Srami se!"

"Ne! Ne! Neću!" i dalje je odlučno vikala.

"Mooolim te" tužno sam joj se obratila. "A da ja nekoga nešto molim je jako rijetko. Moooolim te budi samnom tamo jer ću inače umrijeti od dosade. Želiš li da umrem?"

"Ne ali..."

"E pa onda moraš doći!" prekinula sam ju.

"Ali ja..."

"Lina, molim te" molećivo sam ju pitala i stavila svoju najumiljatiju masku.

"Ne znam..."

"Bit će samo odrasli tamo koliko znam. A ja ću truniti sama bez tebe."

"Bella..."

"A i ima toliko toga što moramo napraviti! Moram ti pokazati svoju sobu, moram te upoznati sa Louisem i onom njegovom prijateljicom o kojoj sam ti pričala, moramo ih zajedno provocirati, moramo naći neku sakrivenu sobu i njoj raditi što god hoćemo, moramo zajedno isprobati onu prastaru odjeću koju sam našla u jednoj staroj ostavi, moraš mi pomoći da se spremim za tu zabavu i prisiliti me da obučem nešto pristojno a ne pidžamu..." nagovarala sam ju. U redu, ovo zadnje se signurno neće dogoditi, ali hej, to je dio nagovora.

Odjednom me prekinula u nabrajanju i uzviknula: "U redu! Doći ću na glupu zabavu!"

"Super si" rekla sam umiljato. "Moram doma, bokić" krenula sam ustati.

"Što? Zar već?" pitala me začuđeno ali ja sam već bila na nogama.

"Da, moram dalje čistiti ako ne želim kaznu." Lagala sam. U potpunosti. Sigurno bih se nekako izvukla iz kazne kada bi mi je teta htjela dati. Ali pravi razlog joj nisam htjela reći. A taj razlog nosio je ime Ed.

"A sladoled?"

"Ne brini ne za to. Pamtim" nasmiješila sam se umiljato, namignula joj i okrenula se, ali uhvatila me za ruku.

"Samo još tren. Hoću staviti jednu tvoju i svoju zajedničku sliku na Instagram."

Ugh, naravno. Današnja maldež i ne poznaje svijet bez Instagrama, WatsAppa, Vibera, Snapcheta i sličnih gluposti. Uzdahnula sam i pristala.

Ne bih da sam znala što slijedi.

"Hej, Ed!" povikala je i mahnula rukom negdje iza mene. Pokušala sam pobjeći ali me ponovo uhvatila. Otimala sam se, al cura je skoro 10cm višlja od mene. Nadam se da se podrazumjeva da je i jača. Bar malo. Ali samo malčice.

"Hej" rekao je takozvani Ed kada nam se približio. Kada je vidio da se otimam, dodao je sa dozom smijeha: "Što treba?"

"Hoćeš li... ugh, Bella, daj smiri živce. Au! Ne štipaj se! To je boljelo! Uglavnom Ed, hoćeš nas uslikati?" pitala ga je pokušavajući me ukrotiti. Nisam dala.