Tajna ogrlice ✔

33. dio

Louis' POV.

"Osjećam se k'o zadnji kreten!" iznervirano sam vikao držeći se za glavu i hodajući vamo-tamo po sobi.

"Zašto?" smireno je pitao Theo, kao da se iskreno čudi. On i Mary sjedili su na mom krevetu prateći moje marširanje sobom pogledom.

"Zašto? Zašto?! Pobogu, poljubio sam curu koja mi je u ovih dva mjeseca postala poput sestre, i to protiv njene volje! Idiot sam!"

"Pa zašto si to uopće napravio ako si znao da ćeš se ovoliko živcirati?" zbunjeno me pitala Mary.

"Ne znam" stao sam nasred sobe prolazeći rukom kroz kosu. "Jednostavno mi se sve pomiješalo. Prvo to da je ogrlica kod Belle, pa tvoje uvjeravanje da je to jedini način, onda to da mi ju nije htjela dati... jednostavno je to bio jedini način na koji sam se sjetio reagirati."

"Zar nije malo čudno to što ti nije htjela dati nešto što je slučajno našla?" smrknuto, spojenih obrva Theo je rekao.

"Ne!" viknuo sam toliko glasno da su se oboje trgnuli. "Dosta mi je vaših teorija i planova!"

"Dobro, dobro, ohladi" Theo je podignuo ruke u zrak kao da se predaje.

"A zašto nisi drugčije reagirao, ako već misliš da je ovaj pristup bio pogrešan?" oprezno je pitala Mary, te brzo dodala "Shvaćam da sam dijelom kriva za to jer sam te pilila sa svojom idejom, ali dogovorili smo se na način da to ne moraš napraviti."

"Nikako mi nije htjela dati ogrlicu, što sam trebao napraviti?! Udariti ju?!"

Theo je nešto promumljao, pretpostavljam da namjerno nije htio reći na glas.

"Što je sad?! Koji je problem u tome što nisam htio ozlijediti prijateljicu.

Theo me pogledao u oči, i shvatio sam da nešto nije u redu. Nekako me gledao kao da mi želi nešto poručiti, nešto što nije mogao ili htio izgovoriti. Onda je pogledao Mary istim pogledom, a ona je svoj pogled preusmjerila na mene.

Koliko god mi trenutno ne telekomuniciramo, jako dobro se razumijemo. Theo zna nešto što mi ne znamo.

"Samo to reci" blago ga je podupirala Mary. 

Energično je zamahao glavom. "Nema šanse, ne riskiram."

Mary me oprezno pogledala te polako upitala "Ima li veze sa, ovaj, Annom?"

Theo nas ovaj put nije pogledao, samo je uzdahnuo. A onda kimuo.

"Reci nam" oštro sam zapovijedio.

"Ne!" odsjeako je. "Prvo bi ti mene ubio, a onda netko Linu." Kada je shvatio što je rekao, raširio je oči.

"Netko ti je prijetio sestrom?!" šokirano je uzviknula Mary. Oboje smo ga gledali razgoračenih očiju.

"Tko?!"

"A ne, ne ne ne i ne. Ja sam svoje rekao, a to je bilo i previše" tvrdoglavo je odmahivao glavom.

"Rec...-" počeo sam, ali me je Mary prekinula.

"Ne vrijedi ni pokušavati, Louis. Vidiš da neće reći, valjda i sam znaš koliko mu znači sestra."

"S tatom sam godinama radio na njezinoj i maminoj sigurnosti zbog toga u kakvom smo poslu, nisam luđak pa da sav taj trud bacim u vjetar" odlučno je završio Theo.

"Znaš da nam možeš vjerovati ali ako... čekaj" stao sam kad sam se sjetio što je rekao. "Zašto bih te ja ubio?"

Odmahnuo je glavom stiskajući usne.

"U redu, ok, ne pitam više ništa." Bio je moj red da dignem ruke kao znam predaje. "Netko gladan?"

Oboje su kimnuli, pa sam ih rukom pozvao u da me slijede do kuhinje. Čuo sam kako je Mary šapnula Theu "Bar je na kratko zaboravio zašto se uzrujao". To, nažalost, nije bila istina.