Januarska depresija

Početak

Sve je počelo jednog zimskog raspusta. Imala sam svega četrnaest godina i nije mi puno stvari prolazilo kroz glavu. Imala sam sretno djetinstvo, porodicu koja me je voljela, prijatelje koji su bili tu za mene, škola mi je išla poprilično dobro. Bila sam prije svega sretna i zahvalna na svemu što imam, još uvijek jesam ne mogu da se požalim.
Te zime sam kao i svake bila na vikendici na planini, gdje je moja porodica vrlo rado dolazila iako ja nisam bila neki ljubitelj tome zbog manjka ljubavi za sniježne avanture (nisam znala skijati), ali s obzirom da sam uvijek imala društvo, nisam se mogla požaliti.
Tada sam bila kod rodica Ane i Amaris, pa smo tog dana se ponovo vratile na tu planinu. Sjedile smo u "Gajbi". "Gajba" je bio jedini kafe bar na planini koji je radio samo u zimskom periodu i tu smo provodili bruku vremena i da, osjećali smo se baš kao u gajbi, kućna atmosfera je preovladavala. Kako se sjećam bila je subota uveče i pile smo toplu čokoladu kao i inače, i onda je ušteao on. Nisam ga nikada prije primjećivala, iako je stalno bio tu. Amaris ga je zapazila i pitala me je da li znam ko je zgodni. Sve što sam rekla je da nije bio nešto posebno zgodan i da nemam pojma ko je on. Ubrzo je izašao. Primjetila sam da je bio u društvu Dalije, djevojke s kojom sam se ja družila ranije, međutim iz nekog razloga nismo više bile pretjerano bliske. Nedugo nakon što je izašao, ona me je pozvala da dođem do nje. Nakon kratkog small talk-a, direktno me je pitala: ,,Jesi li u vezi slučajno?" Odgovorila sam da nisam, jer nije bilo potrebe da lažem. Nije mi bilo samo jasno zašto bi je nešto tako zanimalo. Ali srećom odmah je objasnila razlog. ,,Moj rođak misli da si lijepa", rekla je ,,i zanima ga postoji li mogućnost da se upoznate." Bila sam malo zatečena i nisam znala kako da reagujem pa sam rekla: ,,Naravno, svako zaslužuje priliku da se upoznamo, zašto da ne. Eto ja ću bit ovdje do kraja raspusta pa vidjet ćemo se."
,,Ne, mislila sam odmah, on čeka na tebe ispred."
Wow, ovo je bio novi nivo samopouzdanja, tip je bio uvjeren da ću ja pristati na to da se mi upoznamo i to ni manje ni više nego odmah. Izašla sam, jer i ovako i onako se nije ništa zanimljivo dešavalo na tom mjestu.
Kada sam izašla, razledala sam okoliko u nadi da ću ga vidjeti ali on je stajao ispred mene, samo je bio veoma visok. Nasmijao se i odmah pružio ruku: ,,Ja sam Hanan." Prvo što sam primjetila je neki seks u glasu koji je posjedovao. ,,Ja sam Ajlin, drago mi je", odgovorila sam rukujući se s njim. Vodili smo običan razgovor koji je trajao najviše 10 minuta i nakon toga sam rekla ,,Okej, mislim da bih sad stvarno trebala unutra, društvo me čeka." Nakon toga je rekao nešto smiješno i oboje smo ušli nazad u Gajbu smijući se. Vratila sam se Amaris i Ani i one su me naravno odmah ispitivale šta se desilo, a ja sam ih zamolila da ostanu tihe te da ću im sve ispričati kada dođemo kući.