6. dio

13 2 5
                                    

Nakon što je taj januar završio, moj pogled na svijet, pogotovo iz aspekta takve vrste ljubavi, nije bio više isti kao prije. Dani su prolazili, a od njega ništa. Tada bi mi najlakše bilo da je nestao iz mojih misli baš onako kako je nestao iz mog života. Kretali smo se u različitim društvima, nismo se pratili na društvenim mrežama, skoro pa ništa nas povezivalo nije, osim naravno tog jednog mjesta koje bismo svakog januara posjećivali. Znala sam da ću ga vidjeti svake godine bar jednom i to me je na neki način držalo. Dosta mi je falio, falilo mi je ono što on i ja nikada nismo bili u stanju da ostvarimo. Prolazili su dani, sedmice, čak i mjeseci, a on nije napuštao moje misli. Ponekad sam se čak uhvatila da toliko razmišljam o njemu da sam zamišljala da je pored mene, da me tješi. Nisam nikada naučila kako da ga mrzim, prosto sam ga toliko zavoljela da je savršen bio. Iako sve to između nas nije dugo trajalo, iako ja njemu nisam bila ni upola bitna koliko je on meni, iako ga poslije toga nisam vidjela. Beatris mi je pružala najveću ujehu i činila je sve kako bi mi njega ogadila. U konačnici je na neki način uspjela. Izgubila sam svaku nadu za nas, pomirila sam se sa činjenicom da ga više nikada neću imati i jednostavno sam pokušala da nastavim dalje. Vidjela sam ga jednom, na toj istoj planini, nekada u proljeće. Srećom Beatris je bila sa mnom i nisam ni pokušala da dođem do njega iako je on bio sam i imala sam osjećaj kao da me tada pratio, međutim tada sam se napravila kao da mi je potpuno svejedno. I to je prošlo, prošlo je još par mjeseci poslije toga, a ja sam se i dalje zanimala drugim stvarima samo da na njega ne mislim. Čak je u moj život došao neko novi. Na jednoj žurci, dok sam bila sa Beatris i Elhadom, Beatrisinim tadašnjim dečkom, upoznala sam Amora. Došao je na crveno-crnom motoru i kada smo se upoznali, u njemu sam vidjela ponovo nadu. Znala sam da ima još vremena za mene, ali kratak razgovor između mene i Amora učinio je da se osjećam bolje, da Hanana izbacim iz glave, makar na jednu noć. Međutim poslije toga, Amor me je svaki dan zatrpavao porukama i pozivima, davao mi je pažnju koju od Hanana nikada nisam dobila. Sa njim mi ne toliko bilo lijepo da sam sebe ubijedila da sam se ponovo zaljubila te da je Hanan nebitna prošlost. Sve je to bilo bajno i savršeno, sve dok se nije ponovo pojavio...

Januarska depresijaWhere stories live. Discover now