Januarska depresija

8. dio

Trudila sam se da mu ne dajem na značaju i to je itekako išlo. Međutim nakon nekog vremena odlučila sam da više ne želim da budem sa Amorom. Bio je divan ali prosto nisam mogla da budem sa nekim u koga nisam zaljubljena. Željela sam prosto da okončam sve to da ne bi kasnije posalo gore. Hanan nije bio razlog zašto sam ostavila Amora, stvarno nije, samo sam shvatila da sam to radila sve na silu, u cilju da njega prebolim. Donijela sam odluku da je najbolje da prvo sama sa sobom riješim stvari vezane za njega, da ga sama izbacim iz svoje glave, a ne da to neko uradi za mene. Tako sam odlučila da ostanem slobodna do kraja godine i da nigdje ne žurim. Mogu reći i da sam se na neki način rasteretila kako sam ostavila Amora, bilo mi je lakše ne lagati nekoga svaki dan. Moj život do kraja godine nije bio nešto posebno zanimljiv, fokusirala sam se na sebe i na prijatelje uglavnom, sve je bilo normalno. Međutim, poslije svakog kraja dolazi novi početak, tako da i nakon kraja svake godine dolazi januar. Oh, taj famozni januar.
Mom mlađem bratu je rođendan krajem decembra i on za svoj rođendan obično pozove drugove koji su strašno iritantni tako da ja uvijek tražim neki izgovor da napustim kuću. Moji roditelji su mislili da je dobra ideja da se družim sa Ninom, koja je bila šest godina starija od mene. Nisam je prije spominjala jer vrhunac našeg druženja jeste kada moji roditelji posjete njene ili obrnuto pa se ponekad sretnemo. Ona je taj dan bila slobodna tako da je došla po mene. Bilo je čudno razgovarati s njom i zbog razlike u godinama i zbog toga što nikad prije nismo ulazile u dublje teme. I naravno, na svakom druženju djevojaka dolazi pitanje o momcima. Ona je meni pričala o svojim vezama, pa je u konačnici došao red i na mene. Ispričala sam joj prvo za Amora, pa onda za Hanana. Priznala sam tada i njoj i sebi da mi je Hanan i dalje značio. Moji roditelji su je već ranije pozvali da i ona sljedećeg januara dođe kod nas na vikendicu, pa se susret nje i Hanana mogao pretpostaviti. Dala mi je nekoliko savjeta i među njima taj da bih ja trebala da stupim u kontakt s njim. Prvo sam mislila da je to apsurd ali onda mi je palo na pamet da to ipak možda i nije loša ideja s obzirom na to da je cijela godina prošla te da smo se vjerovatno oboje dosta promijenili.
Kada sam došla kući razmišljala sam način na koji bih mu se javila i došla sam do zaključka da je najbolje da postavim status: ,,Mišljenje" i da pišem ljudima koji su lajkali moje mišljenje o njima. Nisam inače bila aktivna na Facebooku, ali to je bila jedina društvena mreža na kojoj smo Hanan i ja pratili jedno drugo. I uradila sam to.