Januarska depresija

3. dio

Od te večeri, sve mi je izgledalo kao da bih mogla da se naviknem na njega. Sviđao mi se način na koji je govorio, način na koji se odnosio prema meni i prijala mi je njegova blizina. Prosto zaljubila sam se tako brzo da nisam ni osjetila. Tu noć nakon što sam došla kući i raspremila se, čak i krenula na spavanje, dobila sam poruku od njega. Mislila sam da će da kaže nešto poput ,,bilo mi je lijepo večeras" ili ,,jedva čekam da te ponovo vidim", ali on je zapravo htio da mi ponovo izađemo i to odmah. Objašnjavala sam mu da sam u pidžami te da to trenutno nije moguće, ali on nije odustajao te me je ubjeđivao dok me nije ubijedio. Već sam mu ranije objasnila gdje živim tako da me je čekao ispred, dok sam ja izašla baš u pidžami kose zavezane u neku neurednu punđu. Tu smo bili zajedno nekih pola sata i više smo se ljubili nego što smo pričali. Nisam mogla prestati razmišljati o tome kako su se stvari previše brzo desile, kako smo trebali možda usporiti. Ali šta je tu je, uživala sam u trenutku i samo sam se prepustila situaciji.
Sljedeći dan, u posjetu je došla Selin, djevojka 3 godine starija od mene koja je živjela sprat ispod mene i s kojom sam faktički odrasla. Ona nije znala za mene i njega dok joj tada nisam ispričala. Sjedile smo u Gajbi ona, Beatris i ja, i onda je ušao on. Mislila sam da će se zaustaviti da se pozravi sa mnom i upozna moje drugarice, međutim on je samo prošao pored nas kao da se ništa noć prije nije desilo i kao da ja ne postojim. Malo sam se uvrijedila tu, mada sam mislila da me možda nije vidio jer je bio u žurbi, ali poruka od njega koja je stigla čim je izašao je dokazala suprotno: ,,Želim da te vidim. Čekam te ispred." Napustila sam društvo, iako to nije bila ispravna stvar za uraditi zbog toga što je Selin tek stigla a Beatris je već bila pomalo ljuta jet je ovo već treći put kako je ostavljam zbog njega. Čekao me je ispred i otišli smo šetati. Pričao mi je kako se noć prije odjednom razbolio, ali sada je ponovo sve uredu, rekao mi je da taj dan pak neće skijati. Beatris i Selin su došle za nama i opet nije bilo nikakve interakcije između mojih prijatelja i njega, kao da ga moj život apsolutno nije zanimao. Imala sam tada neki loš vajb od njega ali pretpostavljala sam da je to zbog toga što je noć prije bio bolestan. Htjela sam da sve bude uredu, htjela sam nešto više s njim što će se temeljiti na međusobnom razumijevanju i komunikaciji, ali pustila sam ga tada da ode, vjerovala sam da mu treba vremena. Ipak se sve tolikom brzinom odvijalo da ja više nisam bila u stanju to da upratim. Kasnije toga dana vidjela sam ga kako skija pa sam pomislila da se osjeća bolje. Bilo mi je važno kako je, mada cijeli dan me ignorirao i samo je prolazio pored mene bez i jednom da se zaustavi.