ONE WEEK 2 | Jimin

X • Zagrljaj

"Your thoughts attract actions that create your reality."

⊱⋅ ───── ༻❀༺ ─────⋅⊰

"O MOJ BOŽE!", uskliknuo je Taehyung kad nas je vidio zagrljene nasred sobe.

"Kvragu, Tae! Ma ulazi unutra!", zadihao se Hoseok, gurnuo ga u sobu i snažno zalupio vratima.

Ja sam u tom trenutku odskočila, mislim, jedno 3 metra dalje od Jimina i pocrvenila kao rajčica u sekundi.

"Što se to- Ti- On- Vi ste- MOLIM?!", zbunjeno je gledao malo u mene, malo u Jimina.

"Prestani vikati! Ako te Joon čuje-", Hobi je i dalje pokušavao doći do zraka.

"Ali, vi-", uperio je prstom u nas i naglo problijedio tako da su mu se na bijelom licu sad isticale jedino rumene usne.

"Smiri se, samo diši...", smireno mu je prišao Jimin, iako sam znala da mu je bilo neugodno isto koliko i meni.

"Znate li što će se dogoditi ako Namjoon sazna za vas dvoje?"

"Znamo...", rekli smo oboje u isti glas.

"Molim te, ne smiješ nikom reći za ovo!", primila sam ga za ruku i tužno ga pogledala.

"Tko još zna?"

"Hoseok i Jungkook.", odgovorio mu je Jimin.

"Jungkook?! I nije mi mogao reći?! Pa u istoj sobi smo! Taj mali-"

"Mi smo mu rekli da ne kaže nikome."

"Ali on je moj-"

Hobi i ja smo se u tom trenutku vrlo čudno pogledali, a Jimin je sumnjičavo odmjerio Taehyunga.

"Ah, ma ništa, ništa...", nasmiješio se onim svojim kockastim osmijehom i počešao se iza uha, a onda ozbiljno rekao:

"Neću nikome reći, obećajem."

Moram priznati da mi je u tom trenutku sa srca pao kamen veličine Himalaje.

Nakon toga svi smo zajedno izašli iz sobe i pridružili se ostalima u dnevnom boravku.

"Oh, tu ste! Već smo se zabrinuli za vas!", rekao je Jin. "Sad napokon možemo ići jesti!!"

"Da, umirem od gladi!", nadovezao se Yoongi.

I tako je i bilo.

Za nekoliko minuta na stolu se stvorila ogromna količina hrane koju nikad nisam probala, ali sve je bilo tako ukusno da smo se svi toliko najeli da smo se jedva dignuli sa stolica.

~~

Poslijepodne je mirno proticalo. Nakon jela, svi smo se otišli odmoriti vani, u dvorište.

Hobi, Joon i Jin igrali su karte za stolom na trijemu, Jimin i Kook zabavljali su se su bacajući kamenčiće u fontanu (znam, djeca...), a Yoongi, Tae i ja sjedili smo na travi i pričali.

"Kako ti se sviđa ovdje?", upitao je Yoongi koji je izgledao da će svakog trenutka zaspati.

"Pa, jako je lijepo, voljela bih ovdje ostati s vama-"

"Ah, naravno, kad sam ja najbolji domaćin, je li tako Yoongi?",  rekao je Tae i lagano ga potapšao po ramenu.

Yoongi ga je pogledao i hladno odgovorio:

"Ne."

"Heej, ti i ja ćemo morati popričati nasamo kasnije!", nasmijao se i namignuo mi.

"Svi znaju da sam ja najbolji domaćin!Jelda, TaeTae?", Jungkook se stvorio niotkuda i obgrlio Taehyunga s leđa koji se istom zacrvenio.

"Ah, ma vidi ti golupčića!", iskomentirao je Yoongi i zakolutao očima.

"Jugkook, sjedni dolje!", rekao je Tae sramežljivo i povukao ga za majicu te se začuo tupi bup! kad je drosnuo na travu.

JUNGKOOK POV.

Jimin i ja šuteći smo sjedili na klupici pored fontane i bacali kamenčiće u vodu koja je tako se predivno lijeskala na poslijepodnevnom suncu.

"Ti, dakle, znaš sve?", upitao me odjednom nekako slabim glasom.

"Ne baš sve, ali većinu..."

"I što misliš?"

"Joj", izdahnuo sam. "To je teško pitanje. S jedne strane dobro znaš uvjete koje nam je kompanija postavila, ali opet, s druge strane, mogu te razumijeti..."

"Možeš?", zbunjeno me pogledao.

Tada sam se okrenuo i pogledao Taehyunga kako se zabavlja. Uvijek mi je bilo tako drago kad bih ga vidio nasmijanog.

A vjerojatno ni ne sluti što osjećam prema njemu.

"Da... Iskreno, mislim da ako se stvarno volite, trebali biste se nastaviti viđati."

"Ali, to je protiv pravila..."

"Pravila su tu da se krše, zar ne?", nasmiješio sam se.

Jimin se ponovno slabašno osmijehnuo i kimnuo glavom.

"Hvala ti.", ustao se i rekao da će otići provjeriti što rade Joon, Hobi i Jin.

Ja sam pak odlučio obići drugi dio ekipe. Iz daleka načuo sam Taeov duboki glas:

"Ah, naravno, kad sam ja najbolji domaćin, je li tako Yoongi?"

Bilo mi je tako smiješno kad ga je Yoongi otpilio sa onim svojim ravnodušnim NE. Htio sam ga malo razveseliti pa sam ga zagrlio i ubacio se u razgovor:

"Svi znaju da sam ja najbolji domaćin!Jelda, TaeTae?"

Osjetio sam kako su mu obrazi počeli gorjeti, što mi je bilo tako neizmjerno drago.

My shy boy :)

"Jugkook, sjedni dolje!", rekao mi je i povukao me za majicu zbog čega je malo reći da sam pao - drosnuo sam kao kruška.

Vjerojatno se tako osjećao ovaj anđeo kraj mene kada je pao s neba pomislio sam i nasmješio se sebi u bradu.

___________

A/N: Yoo ljudići, jeste li mi živi? Kako vam se čini ovaj prvi dio Taekook priče? Nadam se da vam se sviđa :) I oprostite na čekanju, u zadnje vrijeme sam tako lijena za pisanje :/