ONE WEEK 2 | Jimin

XI • San ili java?

"The truest life is when we are awake in our dreams."

⊱⋅ ───── ༻❀༺ ─────⋅⊰

JUNGKOOK POV.

Noć. Tišina.

Odjednom sam otvorio oči i primijetio kako je Mjesečeva srebrnasta svjetlost neprestano prodirala kroz otvoren prozor i obasjavala sobu. Vani, u daljini, čuo se lavež pasa i tiho hukanje sove.

Sve je u kući bilo mirno; premirno. Stalno sam imao neki čudan osjećaj, kao da me netko promatra.

Ali, u sobi nije bilo nikog.

Taehyungov krevet bio je prazan, što je zapravo bilo neobično, jer se on noću nikad ne budi.

Odlučio sam ustati iz kreveta i otići po čašu vode, ali tek sam onda shvatio da su mi ruke i noge nečim vezane za krevet.

Počeo sam paničariti. Pokušavao sam se osloboditi, ali previše me stezalo oko ruku i nogu. Boljelo me.

Na par sekundi sam se prestao opirati. Zatvorio sam oči, razmišljao kako bih se mogao izvući odavde.

"Jungkook.", netko mi je šapnuo na uho.

Naježio sam se i pogledao kraj sebe.

Taehyung je klečao na podu, oslanjajući se laktovima na moj krevet.

"ŠTO TO RADIŠ?!", uzviknuo sam. Nikad ga nisam vidio ovakvog - blijedog, ozbiljnog. U očima sjajila mu je požuda.

"Opusti se...", rekao je dubokim glasom, približavajući se mom licu sve više i više.

"MAKNI SE!!"

"Šššš...", maknuo mi je šiške s očiju.

I u sljedećem sam trenutku osjetio kako me lagano ugrizao za uho.

I što je najgore, uživao sam u tome.

Rukom mi je nježno milovao lice, ramena, a zatim ostavio nekoliko lepršavih poljubaca na mome vratu.

"Sviđa ti se ovo, zar ne?", šapnuo mi je.

Nisam mu ništa odgovorio, iako sam bio podosta siguran da je to posve jasno mogao vidjeti na mome licu.

"Hah, tako sam i mislio.", frknuo je. "Sad se možeš probuditi."

"Molim? Što- ČEKAJ!", viknuo sam, ali bilo je prekasno, već je bio nestao.

~~

Otvorio sam oči.

Soba je sada bila svijetla, obasjana zlatnim Sunčevim zrakama.

Zar je to bio san? Ah, samo san... pomislio sam u sebi i protrljao oči. Bio sam tako umoran, kao da nisam spavao cijelu noć.

Pogledao sam prema Taehyungovu krevetu da vidim spava li još uvijek, no tek je tada uslijedio pravi šok.

"AAAAGHH!!!", uzviknuo sam kad sam ugledao Taea kako sjedi kraj mene.

"Dobro jutro i tebi!", rekao mi je i nasmiješio se svojim kockastim osmijehom.

"Zašto- Što- Što radiš ovdje?", upitao sam ga uplašeno i prekrio se pokrivačem.

"Oh, probudio sam se prije tebe pa sam odlučio napraviti doručak i donijeti ti ga u krevet, ali s obzirom da si spavao, odlučio sam pričekati da se sam razbudiš."

Ostao sam doista iznenađen, otkad je on tako dobar prema meni?

"Uhm... pa, hvala ti!", rekao sam kad sam primijetio tanjur s palačinkama i čašu mlijeka na noćnom ormariću.

"Nema na čemu! Idem probuditi ostale, dobar tek!", rekao mi je s vrata i izašao.

Ovo je bilo stvarno prečudno, ne sjećam se kada se on ikad dizao rano ujutro i pravio doručak ostalim članovima?

Odlučio sam se obući prije jela, tako da sam se ustao i otišao do svog ormara na kojem je bilo ovješeno ogledalo. Kad sam se pogledao, nisam mogao ne primijetiti nekoliko ljubičastih modrica na vratu.

"O moj Bože! Ma koji-", rukom sam prošao preko tog mjesta, ne vjerujući u ovo što upravo vidim.

"Ne, NE! To nije moguće!", stvarno sam počeo paničariti.

"TAEHYUNG!!!", zaderao sam se toliko glasno da su se sigurno probudili svi oni koji su spavali.

Istrčao sam iz sobe i snažno zalupio vratima.

Y/N POV.

Ujutro sam se probudila kada sam iz susjedne sobe začula Jungkooka kako je bijesno viknuo Taeovo ime i počeo ga naganjati po cijeloj kući.

Bila sam i dalje pospana, pogledala sam na sat i vidjela da pokazuje 7:45.

"Aarghh! Prerano je za ovo!", okrenula sam se na drugu stranu i pokrila jastukom preko glave.

Pokušala sam zaspati, ali kuća se već odavno sva razbudila. Točnije, ukućani.

Nakon nekoliko trenutaka, začula sam kako je netko dvaput tiho pokucao na vrata.

"Otključano je!", viknula sam i nekako si nezgrapno počela namještavati kosu, u nadi da će to popraviti moj jutarnji look.

Iza vrata provirila Yoongijeva šićušna glava s pospanim okicama. U ruci nosio je pufasti jastuk.

"Hej, bi li mogao još malo odspavati tu kod tebe? Namjoon i Jin se gore svađaju oko toga što ćemo doručkovati, u dnevnom boravku sam vidio kako Jungkook i Taehyung polugoli trče oko stola, a zatim prema dvorištu, Hoseok vježba u sobi, a kad sam provjerio kod Jimina...", zijevnuo je, "nisam ga pronašao tamo."

Hmm, pitam se gdje je?

"Naravno da možeš!", nasmijala sam se. "Zar je kod vas uvijek tako kaotično rano ujutro?"

"Pa i ne baš, obično svi spavamo do podneva. Iako, to ti nisam baš trebao reći.", nervozno se nasmiješio i počešao iza uha.

Pomakla sam se malo kako bi Yoongi stao do mene, što je bilo totalno nepotrebno jer su u taj krevet mogle stati još barem dvije osobe.

"Pokušaj se još malo odmoriti!", rekla sam mu i ušuškala ga ispod pokrivača.

Nisam bila sigurna je li me uopće čuo jer je izgledao toliko mirno, kao da je tu bio cijelu noć.

A pospanko mali pomislila sam i nasmiješila se.

Promatrala sam ga još nekoliko trenutaka da se uvjerim je li uistinu zaspao, a zatim sam se tiho se otkrila i otišla do vrata.

Odlučila sam pronaći Jimina.