"If you don't want anyone to find out, don't do it."
⊱⋅ ───── ༻❀༺ ───── ⋅⊰
Izašli smo iz restorana, a vani, ulicom, slijevalo se poput rijeke, mnoštvo ljudi. Svatko je koračao za svojim poslom - neki su trčali jer su kasnili na posao, nekima su ispadale stvari, a neki su pak mirno šetali, uopće se ne obazirući na taj užurbani okolni svijet. Bili su u svom svijetu.
Među njima smo bili i Jimin i ja.
Sporo smo koračali ulicom, kao da nema nikoga oko nas. Zaputili smo se prema obližnjem parku na obali rijeke Han koja je lijeno tekla svojim koritom. Bilo je već negdje oko podneva i sunce je toliko jako grijalo da su se čak i patkice došle ohladiti u rijeku.
Iako je park bio prepun hladovine koja bi, naravno, svakome godila po ovakvom vremenu, ja sam ugledala malu luku na obali gdje je bio privezan brodić za razgledavanje grada.
"Idemo tamo!", rekla sam odjednom nasmijano i povukla Jimina za ruku tolikom silinom da je skoro pao.
"A-ali...", već je počeo prigovarati, no ja sam mu se samo ležerno ubacila u riječ:
"Daj, bit će zabavno!!"
Jimin nije imao drugog izbora nego kupiti nam dvije ulaznice za razgledavanje brodom.
Sjeli smo na neko sjedalo među zadnjima, a ja nisam mogla dočekati da se napokon pomaknemo s mjesta i isplovimo iz lučice.
Jako sam voljela brodove. Podsjećali su me na tatu. Rekao je da će me naučiti jedriti kada malo porastem...
Kad smo se otisnuli s obale, u meni je zavladao potpuni mir. Vjetar je naglo zapuhnuo pa sam se naslonila na Jiminovo rame i sanjivo gledala kako sporo plovimo pored tih velikih zgrada, restorana, a kasnije šumice i parkova iz kojih je povjetarac donosio bijele latice badema u cvatu.
Jiminova su se ramena tiho dizala i spuštala u ritmu njegova disanja, što me toliko opustilo da nisam ni primjetila da je obilazak već gotov. Iako smo jedva riječ progovorili, ovo mi je bio najljepši izlazak sa Jiminom ikad.
"Jesi spremna upoznati ekipu?", upitao me dok smo se vraćali prema BigHitu kako bih si uzela stvari iz sobe.
"Pa i ne baš... Što ako im se ne svidim?"
"Naravno da ćeš im se svidjeti! Zašto to misliš? Vidjela si kako su bili sretni kad smo ih nazvali."
"Ah, ma ne znam...", slegnula sam ramenima.
"Bit će sve dobro, vjeruj mi.", šapnuo mi je na ulazu u zgradu. "Čekaj me ovdje!"
Nisam se niti stigla zapitati kamo li je krenuo, a on se već vratio sa mojim stvarima i prtljagom.
"To je bilo brzo!", bila sam potpuno zadivljena, a on se samo slatko nasmijao i rekao da bi nam za par minuta trebao doći prijevoz.
"Prijevoz za gdje?', upitala sam.
"Zar ti nisu rekli? Dolaziš k nama, u naš stan."
"Ahaa, to? Misliš, villu?", uputila sam mu sarkastičan pogled.
"Recimo?", namignuo mi je, a ja sam samo uzdahnula i nastavila razmišljati o to tome kako će moj susret s ostatkom BTS-a izgledati.
Za nekoliko je minuta stigla, ni manje ni više, nego sjajna crna limuzina.
Očito ću se morati naviknuti na sav taj luksuz.
Sjeli smo na udobna kožna sjedala, poprilično jedno blizu drugoga. Jimin je dao znak vozaču da može krenuti, a ja sam ga dokle stalno ispitivala o tome što ćemo raditi kad stignemo i hoću li stvarno morati plesati (bolje rečeno - sramotiti se) pred njima.
"Naravno!", rekao je ushićeno.
Položio je ruku na moje koljeno i šapnuo mi:
"Ne brini se."
Pa, morat ću reći da sam si sama kriva za ovo. Super.
Dok su mi se mnoge misli vrtile po glavi, u međuvremenu stigli smo do brdašca s, malo je reći, OGROMNOM villom.
Prvo što sam primjetila bilo je predivno uređeno dvorište sa savršeno obrezanim grmovima, finim šljunčanim stazicama te malu fontanu na sredini okruženu brižno zasađenim, šarenim cvijećem.
Ako je ovako izgledala izvana, kako će tek izunutra?
Vozač otišao parkirati limuzinu u garažu, a nas je iskrcao pred glavnim vratima dvorišta. Jimin mi je ponovno pomogao nositi prtljagu.
Na vratima nas je dočekao i pozdravio ni manje ni više nego... Hoseok. Da, Jung Hoseok.
(Mislim da su mi u tom trenutku malo zasuzile oči, ali to nećemo spominjati ;)
Jimin je zagrlio svog frenda, a on je nešto iskomentirao na korejskom zbog čega je prasnuo u glasan smijeh dok su se Jiminu užasno zacrvenijeli obrazi.
Meni, po običaju, ništa nije bilo jasno.
Zatim nam je Hobi otvorio vrata, a nakon što je Jimin ušao, šapnuo mi je tiho se smijući:
"Baš ste pravi golupčići!", i namignuo mi.
Htjela sam propasti u zemlju od srama, ali samo sam mu uzvratila osmijeh i nastavila dalje.
Odjednom mi je sinulo pitanje:
"Hoseo-"
"Ma zovi me Hobi."
"Uhm, okej... Hobi..." rekla sam mu malo tiše, "zna li još netko za...?", nisam jednostavno mogla dovršiti rečenicu.
"Paa..."
O ne, sve samo ne to.
"Možda sam rekao Jungkooku?", nelagodno se nasmijao i počešao iza uha.
Bože, ZAŠTO SE UVIJEK MENI NEKE GLUPOSTI MORAJU DOGAĐATI! Okej, sve će biti dobro, samo smireno.
Mrzovoljno sam uzdahnula:
"Moramo smisliti plan."
_____________
Yoo ljudi! Oprostite mi što sam neko vrijeme bila neaktivna i nisam pisala :(
Imala sam puno stvari za školu, a i da budem iskrena malo sam se udaljila od k-popa. Ali, odlučila sam završiti ovu priču jer bi bilo nepravedno od mene da ju samo tako pustim nedovršenu, tako da see ya u sljedećem chapteru <3
KAMU SEDANG MEMBACA
ONE WEEK 2 | Jimin
Fiksi Penggemar"Ali, to je protiv pravila..." "Pravila su tu da se krše, zar ne?" ~ nastavak knjige ONE WEEK ♡ ~ NOTE ~ taekook side story ;) highest ranking 🏅- #1 parkjimin, korea, army, taekook, vkook
