Part 3

286 25 0
                                    

I ovog puta kao i svakog do sad,samo što sam ušla u kuću odmah sam utrčala u kuhinju,jer sam umirala od gladi.Prebrljala sam sve ladice i ormariće i našta,prazno.Otvorila sam frižider i u njemu takođe nije ništa bilo.Prevrnula sam očima te začula svoj stomak.Utrčala sam u dnevni kao manijak.Ugledala sam Dejmona kako se izležava na kauču,trpa čokoladu u sebe i gleda TV,njegov uobičajeni posao.Pored njega je spavao Leo.Malo sam se nassmejala na taj prizor jer su bili taaako slatki,no ubrzo sam se uozbiljila i došla do Dejmona.Sela,bolje rečeno skočila sam na Dejmonova leđa.
"Ohh,stigla si"-nasmejao se.
"Da.I umirem od gladi a ti ne možeš da izvučeš svoju guzicu u auto pa da odeš kupiti namirnice,jel'?"-Dejmon se okrenuo a ja sam skoro pala ali me je pridržao i namrštio se.
"Okeej,ideeem"-zažmurio je oči i namrštio nos.Prevrnula sam očima i uzela Lea u ruke koji se probudio i počeo me lagano grebati po prstu.
"Ići ću ja."-rekla sam to i usput golicajući Lea po stomačiću.
"'Oćeš?"
"Da."-rekla sam malo smrknuto jeron je tako lenj pa ne može otići-.-''
Ustala sam i stavila Lea Dejmonu na facu.On se nasmejao a Leo se kandžicama uhvatio sa njegovo lice.Nasmejala sam sam se te otišla u svoju sobu.Presvukla sam se,uzela novčanik,telefon i ranac da bih imala gde staviti sve namirnice,neda mi se nositi one kese.Obukla sam kaput i šal i navukla niske crne čizme.
"IDEEEEM!"-proderala sam se iz hodnika.
"OKEEEJ"-uzvratio je Dejmon.Izašla sam u dvorište a na moju kosu je palo par pahuljica.Odlučila sam ići pešice,pošto prodavnica nije daleko.Celim putem je moju kosu mršio vetar koji je lagano duvao.Dok nisam došla do prodavnice,razmišljala sam o onome što se desilo juče.Koga je Dejmon jurio? Zašto je bio tako besan? Hiljade pitanja su mi se vrtila po glavi a ni na jedno nisam imala odgovor.Moram porazgovarati s' Dejmonom kad se vratim. Konačno sam stigla do prodavnice.Nakupovala sam sve što je bilo potrebno,platila sam prodavačici i spakovala u ranacc.Laganim koracima sam se vraćala kući.Iza mene je išao neki auto,mnogo sporo je išao.Počeo me je nervirati.Okrenula sam  se i u autu ugledala dečka.Ličio je na onog' iz McDonald'sa.Na sebi je imao crnu kapu i crne naočare,baš kao i onaj.Vratila sam pogled ispred sebe a onaj auto je došao pored mene.Vozio je još sporije nego dosad.Otvorio je prozor i obraio mi se
"Trebaš prevoz?"-pogledala sam ka njemu i podigla obrvu.
"Ti izgleda da trebam?"-u tom trenutku je počeo jaki vetar i nosio mi je kosu na sve strana.
Počeo je i sneg da pada.Ovaj u autu se nasmejao pa su mu se videla rupice.Da.To je on.Skrenuo je pogled na cestu ispred sebe pa opet ga vrato na mene.
"Iskreno?! Mislim da trebaš."-pogledala sam ga i nisam znala dal' da uđem ili ne.
Šta ako me kidnapuje? Ili ubije? Ili nešto treće?! Pognula sam glavu i malo ubrzala korak.
"Radije ne bih..."'gledala sam unapred.
"'Ajde. Neću te pojesti"-opet se nasmejao.
Imala sam još mnogo do kuće a počelo je da bude mnogo zima.Zastala sam i duboko izdahnula a on je zaustavio kola.
"Okej.Idem."-on se opet nasmejao.
"Samo skini taj kez sa face."
Prešla sam na drugu stranu auta i otvorila si vrata te sela.Bilo je toplo unutra,blago sam se nasmejala te skapirala da me ovaj gleda.Okrenula sam se ka njemu i bili smo udaljeni samo par centimetara.Gledali smo se,bar ja njega jesam a on ne znam jer nisam ništa videla kroz njegove naočare.Okrenula sam glavu napred a on je još neko vreme ostao tako.
"Planiraš voziti?"-upitala sam ga a on se ispravio i upalio auto.
"Pa,opet se srećemo, Maria."'blago se osmehnuo.
Kad je rekao moje ime,malo sam se uplašila.Pogledala sam ga malo sa strahom a on je samo buljio u cestu.
"A ti siii...?"
"Oh! Izvini,nisam se predstavio.Ja sam Harry."-zaustavio je kola pored šume.
Okrenuo se ka meni i skinuo naočare,tako da sam mogla videti njegove prelepe zelene oči.Gledao me je te se nasmejao.
"Šta me gledaš tako?"-trznula sam se i pogledala u pod tj svoje noge i opet vratila pogled na njega.
"Kako?"
Ovog puta je on pognuo glavu te je ispravio i pogledao me nekakoo...zavodljivo...Izgubila sam se u njegovim očima.Kao da me hipnotizirao.Nisam znala šta trebam raditi,kako se ponašati...
"Eto tako."'rekao je i skinuo kapu.
Njegove smeđe loknice su se razbežale po svim stranama.Par njih mu je palo na lice,rukom ih je sklonio i zabacio nazad,tako da su sve bile na istom mestu.Bio je tako sladak.Te loknice i njegove prelepe zelene oči...Prvi put kad sam ga videla pomislela sam da je neki "badboy" i da izgleda potpuno drugačije.Nikad ne bih rekla da osoba poput njega može izgledati tako.Osoba poput njega...ne znam zašto sam to pomislela jer ipak ja ne znam ništa o njemu.Ali bar po ponašanju sam mogla skapirati da pokušava biti neki frajer.Pff.Setila sam se da mi nije rekao svoje prezime.Okrenula sam glavu napred.
"Nisi mi rekao svoje prezime..."
"Moram?"'pogledala sam ga začuđeno
"Ne jok,ne moraš.Nije me ni ime zanimalo"'ovo drugo sam rekla malo tiše.
Ovaj moj govor je bio tako ironičan...prevrnula sam očima i krenula izaći iz auta.
"Gde si krenula?"
"Izaći..."
"Što?"-cvo vreme je na licu imao neki glupav smešak
"Jer me nerviraš!"'opet sam pogurala vrata ali bezuspešno.
"Otvori vrata!"
"Neću"'prekrižio je ruke na prsima i pogled usmerio napred i smešak mu je nestao.Uradila sam ito što i on.Ćutali sme neko vreme i sedeli tako.
"Nerviram te?"-prekinuo je glupavu tišinu.To njegovo pitanje zvučilo je nekakooo...ne znam...Odlučila sam progovoriti.
"DA! Jer se ponašaš kao da si neki frajer i šta ti ja znam.Ovde dođeš,uvučeš me u auto,nećeš da mi kažeš ko si.Još hoćeš da znaš zašto?"-derala sam se na njega se vreme a one me začuđeno gledao.Duboko je udahnuo te krenuo pričati.
"Harold Edward Styles. Član One Directiona.Imam...-malo je zastao-20 godina.Još nešto želiš da znaš?"-ostala sam bez reči, haha.
"N-ne.Valjda....Čekaj! TI SI ONAJ HARRY STYLES?"
"Da..."'rekao je nekako nezainteresovano.
"Aha..."'opet smo gledali napred.
"Ovaaaj...da me odvezeš?"
"Da,da."
Upalio je auto i brzo vozio pa smo za par minuta bili ispred kuće.
"Kako znaš da tu živim?"-prevrnuo je očima.
"Baš moraš toliko ispitovati?"
"Paa,odprilike...da"-Harry je pognuo glavu i pomrdao levo-desno par puta.Nasmejala sam se i krenula izaći,ali opet zaključano-.-
"Harold..."-pogledao je u mene začuđeno.
"Da?"
"Otključaj."
"Aaaaa,pa da."
Pritisnuo je ono dugme i vrata su se otključala.
"Hvala ti"-nasmejao se te klimnuo glavom.
Izašla sam iz kola i na vratima od kuće je stajao Dejmon.Potrčala sam ka njemu.
"Stigla sam"-rekla sam sa veeelikim osmehom.
"Vidim"-rekao je namrgođeno Dejmon i gledao u smeru gde je bio Harry.
Okrenula sam i skapirala da je Harry izašao iz auta i kreće se ka nama.Osmeh mi je nestao sa lica jer sam videla da je Dejmon mnogo besan a Harry je na licu imao mali smešak.Došao je do nas i pozdravio se sa Dejmonom.
"Vi se znate?"-upitala sam ih i oboje su klimnuli glavom u isto vreme ni neskrećući pogled na mene.Samo su se međusobno gledali i kao da su želeli da se poubijaju.Nisam znala šta da radim.Utrčala sam u kuću,bacila torbu u kuhinju i brzo po dtepenicama ušla u svoju sobe te je zaključala.Od dole sam čula kako se nešto svađaju.Samo sam se bacila na krevet i gledala u plafon neznajući šta se dešava.

CreepyWhere stories live. Discover now