𝐙𝐚𝐭𝐢𝐬̌𝐣𝐞 𝐩𝐫𝐞𝐝 𝐛𝐮𝐫𝐮| 𝐳𝐚𝐯𝐫𝐬̌𝐞𝐧𝐚 ✔︎

Dvadeseto poglavlje

Oleg

Glava me tako užasno boli. I još sam u ovom bolničkom krevetu vezan. Ništa ne mogu sam. Želim da hodam. Da izađem iz ove proklete bolnice. Niko me ovdje ne razumije. Vidio bih njih da stalno leže u krevetu sa velikim bolovima u glavi. I još na to sve sam izgubio pamćenje.

Ne znam ni ko sam ni šta sam. Ne znam ništa osim da sam prokleto pamćenje izgubio u saobraćajnoj nezgodi i da sam bio u komi. Da je pravo čudo što sam se uopšte probudio. I na to sve sam saznao da se zovem Oleg. Kakvo je to ime?

Ko sam ja? Želim da vičem na sav glas. Oleg. Izgovaram tu riječ stalno. Ne vjerujem da se tako zovem. Ko se uopšte Oleg zove? Možda sam Milan, Marko, Nebojša?

I na to sve imam djevojku, koje se ja i ne sjećam. Ne znam kako sam uopšte ja sa njom u vezi. Kada sam je vidio prvi put poslije buđenje iz kome istjerao sam je. Ne znam zašto ali smeta mi. Ta njena pojava i tek njeno plakanje. Ne znam kakak sam bio prije, ali od sada definitivno ne volim djevojke koje plaču.

A ona je svaki dan bila uporna i dolazila bi me posjetiti. I ja bi je svaki put istjerao iz sobe. A ona samo plače. Gdje li je moja porodica. Sigurno ih imam. Zašto ih nema? Nije valjda da sam sam. Ne to nije moguće. Svi imaju nekog. Samo ja ovu dosadnu Maju ili Minju, nešto je sa M uglavnom da mi dosađuje.

Znam šta ću. Kad je već toliko uporna i tvrdi da mi je djevojka onda sigurno zna ko su mi i roditelji. Ćekaću je strpljivo da mi dođe.

Nije puno prošlo kada mi je došla sa onim osmijehom. Ko može biti vesel kada me vidi ovakvog.

"Hej, budan si?" , plašljivo i nekako stidljivo me upita dok stoji na vratima moje sobe.

"Da Majo, budan sam odavno." , na ovo svoje samo prevrnem očima.

Ona idući prema meni ide i sjeda na stolicu blizu kreveta.

"Nisam Maja, Matea sam. Ali ako mi već doz.." , ne dopustim joj da završim.

"Kako god, zvaću te kako ja hoću. Je li jasno?" , samo uplašeno klimne glavom.

Ovo je zanimljivo ispred sebe imam malu uplašenu srnu. Ne znam kako sam mogao biti sa ovom djevojkom u nekoj ozbiljnoj vezi. Gledam ove medicinske sestre ovih dana sve imaju šta ja znam sređene nokte uredne, šminku i počešljanu kosu. A ovaj primjer djevojke ispred mene ništa od toga nema. Kosa rasčupana, nokte gricka od straha. Bože. I dalje ne mogu da vjerujem.

"I Majo, kako sam doživio nezgodu?" , želim da znam.
"Ovaj.." , kako mrzim kad zamuckuje.
Malo joj se približim, osjećam bol u leđima a ona kao da primjeti sama mi dodje na krevet. Ali ne shvata da ja imam nešto drugo na pameti.

Snažno je rukama uzimam za njene ruke i stisnem ih.

"To.. t.. bol.. boli.. me" , samo to ponavlja i opet te suze.
"Prestani više plakati, pričaj."

"Bili smo na plaži, i.. prelazili .. smo ulicu i tebe je kamion udario." , kroz plač mi reče.

A ja je samo pustim od sebe.
"Ustani sa kreveta ne želim te blizu sebe."
"Ali, Oleg.. ja.."
"Ništa Oleg, on ne postoji. Kao ni ti ni ja. Mi smo GOTOVI. Razumiješ to? Samo mi ovo još reci? Ko je moja porodica?" , želim da znam istinu.

"Tvoja porodica?" , pita me dok suze briše.
"Da moja porodica. Ako već pričaš da smo mas dvoje bili u vezi od kako sam se ja probudio valjda znaš moju porodicu?"

"Ja, ne znam. Nisi ih nikad spominjao."

"Znao sam da si obična lažljivica. Gdje ima to momak i djevojka budu zajedno a ne znaju onom drugom za porodice.  Ako ništa drugo imaju valjda slike."

"Ja nisam nikakva lažljivica." , opa plašljiva srna se zna suprostaviti. E pa sada će vidjeti tj. čuti nešto što će je definitivno ostaviti bez riječi.

"Jesi i to najveća lažljivica ti si. A znaş zašto. Prva laž je ta, zar misliš da bi momak poput mene ikad bio sa nekom djevojkom poput tebe?" , stanem malo da vidim njenu reakciju koja mi se sviđa. Ćuti i plače. Pa djeluje znači. E da nastavim.

"Vidi se samo. Ko kavo muško okolo hodaš raščupanom kosom, grickaš nokte. U istom si skoro odjelu od kada sam se probudio. Imaš li možda ogledalo? Ili još bolje kada si se zadnji put pogledala u ogledalo?"

"Prestani molim te. Ti nisi takav. Znam da si izgubio pamćenje i da te sve boli. Ali hej možemo početi ispočetka sve." , iskreno mi reče. Kao da nije čula ove uvrede. Ovu ludu djevojku uopšte ne razumijem.

"Zadnji put ti kažem. Ti i ja ne postojimo. I izlazi napolje."

"Nemoj to govoriti, boli me."

"Izlazi napolje." , a ona kao da ne želi da čuje te riječi dolazi bliže meni i pada na koljena i hvata me za ruke.

"Molim te ne govori to, ja samo tebe imam.." , reče i počinje iznova da plače.

U tom trenutku začujemo i ona i ka da neko kuca. Kada u sobu uđu jedna djevojka, gdje na prvi pogled dobro je fizički sređena za razliku od ove Maje,  Mateje, kako se već zove, i stariji bračni par.

"Izvinite što Vas prekidamo. Ja sam Oleg, tvoja Sara, tvoja vjerenica, a ovo su tvoji roditelji Nemanja i Nina."

Ćutimo tako par trenutaka, a onda ova progovori. Kako je dosadna. Možda su ovo moji pravi roditelji i vjerenica.

"Laž. To nije istina. Saro zašto sve ovo radiš?" , upita je Matea.

A Sara tako milim glasom objasni da je ovo vrijeme tražila moje roditelje koji su bili u drugoj državi. I iz torbe izvuče sliku nas četvero. Kako mogu da primjetim slika je uslikana kada sam je zaprosio.

Moji mama i tata sa jedne strane, ja klečim na jednoj nozi i prosim Saru. A njoj je osmjeh tako lijep.

Znao sam da je ova lažljivica Matea.

"Izlazi van Matea." , zadnji put joj kažem.

"Zar ne vidš da su slike foto montaža?" , reče Matea.

"Dragi nemoj da si takav. Trebamo biti zahvalni ovoj djevojci što te je spasila. A sada Matea, je li bi Matea da li bila ljubazna da nas napustiš i sačekaš vani da ti platimo za ovo što si uradila. Ovo je ipak porodični trenutak." , reče Sara.

Bravo Saro. Kako je ona samo fina, i mila. Sjetit ću se zbog čega sam je zavolio. Ali ovo je sigurno jedno od razloga.

Sara dodje do mene i poljubi me u usne. I ja joj počinjem uzvraćat poljubce. Kako mi je samo falila.

Kada smo se odmakli jedno od drugog neko snažno zalupi vratima.

Matea. Otišla je.

Bura je počela.

Hvala vam na 1K pregleda za manje od mjesec i po dana od kako pišem ovu priču.

Poglavlje posvećujem _closetome_ ❤❤ posjetite njen profil i priču koju piše. Meni se mnogo dopada.

Mišljenja 💙💙💙