𝐙𝐚𝐭𝐢𝐬̌𝐣𝐞 𝐩𝐫𝐞𝐝 𝐛𝐮𝐫𝐮| 𝐳𝐚𝐯𝐫𝐬̌𝐞𝐧𝐚 ✔︎

Trideset šesto poglavlje

Oleg

Danas je prvi dan našeg bračnog putovanja. Nisam cijele noći spavao. Pa recimo da smo noć uveliko dobro iskoristili. I da smo jedno drugo dobro iskoristili. Matea spava. Jedna joj noga viri ispod plahte, a drugu je prebacila preko mene. Ja se ne bunim. U novoj smo kući. I novi život je pred nama. Naša budućnost čeka samo na nas. Danas idemo na naš medeni mjesec. Izabrali smo jedno malo mjesto blizu našeg grada. A kada nam djevojčica stigne i bude veliko vjenčanje e tada idemo sve troje na Kanarska ostrva. Istina mnogo je skupo, a i daleko ali za moje ljepotice ja ću raditi dan noć da sakupimo i da imamo naš prvi zajednički put.

Ali ja ne mogu puno da čekam, mislim da je vrijeme da Mateu probudim i da idemo na naš medeni mjesec. Jedva čekam da je vidim u svim onim kratkim haljinicama, kupaćem kostimu ali najviše bez ičeg na sebi. Naravno za moje oči. Takvu najviše volim.

Spuštam joj poljubce po čelu, a ona se samo malo pomjeri. Spuštam se po licu i onda vidim da joj se usne blago izvijaju u osmjeh.

"Prestani Oleg, spava mi se. Umorna sam." , kako ja volim njen jutarnji glas. Kad se samo sjetim da sam ovo savršenstvo mogao samo tako lako da izgubim. Moja glupa glava i ja. Znam da ne treba o tome više da razmišljam ali to je jače i od  mene. Matea je ta koja mi ne dozvoljava da o tome mislim, moj anđeo, moja nespretna djevojka.

Kako ja volim mekoću njenog vrata. A pogotovo ovo malo mjesto tu odmah ispod uha, tu tačku koja je najosjetljivija na njenom cijelom tijelu.

"Mhmm volim ovakva jutra sa tobom."

"Ja volim tebe Matea."

"Naravno da voliš mene, koga bi drugog?" , i dalje priča u snu.

"Pa šta ja znam.. uvijek se neko.." , ne stignem ni da završim rečenicu Matea  otvara oči i uzima moje lice i spaja nas u dug poljubac. Jesam li ja rekao kako ja nju volim da vidim ovakvo ljubomornu. Smještam se između njenih nogu, a ona počinje da se prstima spušta niz moja leđa.

"A ja najviše od svega volim kad se spojim samo sa tobom. I vjeruj uživam mnogo u tome." , priznam joj dok ulazim u nju laganim ritmom. Volim kada me grebe po leđima. Tu malu bol obožavam. Ali kada nas naša djevojčica opomene da je gladna, udarcem u stomak, ipak moramo malo da se zaustavimo i da je nahranim.

Kada nam donesem doručak u krevet, Matea mi prizna da je jučerašnji dan bio nezaboravan. Oh gospođo Vranješ to je samo uvod u naš život. Čeka nas još mnogo toga lijepog. Ipak smo to zaslužili poslije svega. Ostavljam Mateu da se istušira, ja nam pakujem kofere, usput provjeravam da li je sve tu i možemo da krenemo.

Putovali smo oko dva sata. Matei se za to vrijeme spavalo, pa je većinu  vremena spavala na mom ramenu. Kada smo stigli do našeg apartmana morao sam da je probudim. Žao mi je bilo, jer je volim gledati kako spava.

Dok otključavam vrata našeg novog apartmana, dopuštam da ona prva uđe.

"Oleg, šta je ovo sve ovdje?" , pita me u čudu. Kada je ušla vidjela da je cijeli pod bio posut laticama ruža, da je sobu obasjavalo samo plamen svijeća, a na krevetu se nalazile, dvije čaše za šampanjac, ali bez njega pošto je Matea trudna, pa sam našao zamjenu za to, voćni sok a na njemu takođe su se nalazile latice ruža.

"Pa to je to. Da li ti se dopada?" , ovo sam morao da je upitam.

"I više nego što misliš, hvala ti na ovome." , dok mi se zahvaljuje ljubi me po cijelom licu i tako me snažno grli.

"Od kad si ti ovako romantičan?" , Matea ne bi bila Matea kada ne bi me pitala.

"Pa znaš Ivan i ja smo čitali te romantične knjige, tražili način kako da te zaprosim i ni jedan mi se nije dopao. I vidim kako na filmovima to urade, pa eto i ja sam odlučio."

"Znači planirao si me po knjigama zaprositi?" , glumi uvređenost dok me pita.

"Pa na kraju te nisam zaprosio po knjigama, ja čak i mislim da onako kao što sam ja tebe pitao da se udaš za mene nije niko tako zaprosio, a ni opisao u knjigama."

"To si u pravu. Zato mi se to i dopalo kod tebe znaš i hvala, hvala ti do neba na ovoj romantici. Samo da znaš ja ovo očekujem barem jednom sedmično."

"Jasno. A sada da nam sok sipam."

"Može naravno."

Lola

Kako je Matea otišla na medeni mjesec mnogo mi fali ovdje u biblioteci a i ovako kada odem do nje. Jedva čekam da se vrati. Juče je sve bilo kao iz bajke. Oleg i Matea. Ono da  kada su izgovorili a tek poljubac. Kako je lijepo kad se nečiji san ostvari i budeš sa osobom koju voliš zauvijek.

Znala sam da će Ivan juče da bude na istom mjestu kao i ja. Spremala sam se jako dugo da ne ispadnem dosadna pred njim, da ne pričam puno, jednostavno da se pravim i zaboravim kao što je i on to uradio. Ali kada me Matea ostavila da me dvije djevojke srede, malo je reći da sam se dugo gledala u ogledalu i pitala se ko je ova djevojka tu. Jer je meni bila nepoznata. Nisam navikla da nosim jaku šminku i da se brinem oko frizure. Ali kada sam se vidjela znam da sam pomislila skoro da sam lijepa. Skoro poput onih koje su bile Ivanu drugarice a i nešto više.

Kada je Oleg rekao da idem zajedno sa autom, umalo nisam pala. Nije moguće. Ali kako se nisam bunila sjela sam na mjesto. Ivan je upalio auto i krenuli smo. Tokom vožnje niko nije ni riječ progovorio. Čvrsto sam držala torbu u rukama, a on je gledao samo ispred sebe. Bravo Lolo, ko zna šta misli o tebi ovako sređenu. A onda smo stali, jer je on naglo zakočio kako ne bi pregazio malu macu koja se pojavila na putu.

Malo sam se bila uplašila. Ali sve je dobro prošlo. Niko nije povređen.

"Lola jesi li dobro?" , i konačno je on prvi razbio ovu tišinu. Polako spušta svoju ruku na moje prste, a je ne mogu da vjerujem da je ovo uradio.

"Mislim da jesam. Hvala na pitanju." , ljubazno mu odgovorim.

Kada smo došli do nove kuće Olega i Mateje, stvarno je prekrasna. Savršena je. A tek njihov prvi ples. Ivan i ja smo sjedili a onda sam samo čula kako mi je na uho rekao
Večeras si najljepša.

I samo tako, te tri riječi su bile dovoljne da moje srce podivlja u grudima, leptirići se probude u stomaku. Samo sam se pozdravila sa njima i otišla do kuće.

Tu večeras sam zaspala sa najvećim mogućim osmjehom. To niko neće saznati. Pa čak ni Ivan.

Mišljenja 😍💖?