𝐙𝐚𝐭𝐢𝐬̌𝐣𝐞 𝐩𝐫𝐞𝐝 𝐛𝐮𝐫𝐮| 𝐳𝐚𝐯𝐫𝐬̌𝐞𝐧𝐚 ✔︎

Trideseto poglavlje

Oleg

Ponovo sam osjetio taj mali dio njene kože pod mojim usnama. Kako je samo bila mekana na moj dodir. Znam da je i ona uživala u tome, čim je počela da se povlači. Plaši se da ne poklekne. Kako je odmah smislila da želi jagode. Ali ja se ne bunim. Sve ću za nju da uradim. Ponovo ulazim u super market. Sve koje rade su me zapamtile, ali sada ja uzimam jagode, banane, jabuke, ma svako voće koje mi se nalazi pri ruci. Guram kolica do onog dijela gdje se nalaze slatkiši, sve ubacujem. Pa valjda će joj biti dovoljno.

Kada platim na kasi, izlazim iz super marketa sa pet punih kesa. Jedva čekam da joj vidim izraz lica. A taman mogu da joj iskoristim ovo što sam sve kupio da ostanem duže u njenoj blizini. Zvonim i čekam ispred.

"Dragi Oleg, pa jesi li ti ispraznio sam super market? Šta si sve kupio?" , upita me dok ulazim u stan. Stavljam one sve kese na sto.

"Pa svega po malo sam ti kupio. Nadam se da će ti biti dovoljno to mislim i tebi i bebi."

"Aha, jedu mi se sad banane." , prkosno mi reče.

"Nikakav problem nije. Sjedi Matea, ja ću za sve da se pobrinem." Vadim iz kese banane, jagode, jabuke. Sjeckam ih na komadiće. Isto to uradim i sa lubenicom. Uzimam posudu sve to stavljam i pomješam. Uzimam viljušku i stavljam joj posud ispred nje.

"Otvori usta." , uzimam jednu malu kockicu jagode i približavam joj se usnama.

"Neću, mogu sama da jedem."

"Ajde sad sam ja onaj koji tebe hrani, sjećaš li se kako si ti mene onda hranila?" , primjetim da joj se disanje ubrzalo.

"A to ja sam na to i zaboravila. Ih kad je to bilo."

"Ali ja nisam zaboravio. Ajde ne budi dijete otvori usta." , i nakon toga me posluša. U tišini je hranim. A ona izbjegava moj kontakt očima.

"Kada je sledeća kontrola, volio bi i ja da idem sa vama ako mogu naravno? Volio bi da znam pol djeteta." , molim sve Bogove da pristane na ovo.

"Uskoro će biti, razmislit ću pa ću ti reći." I ovo mi je dovoljno. Izmaknem onu posudu kada je sve slatko jela i polako joj se približavam prstima do njene ruke. A ona u tom trenutku ustaje.

"To bi bilo sve za danas, možeš da ideš. Spava mi se." Ustajem i ja za njom.

"Ići ću ali mogu li ikako dobiti oprost od tebe?"

"Još uvijek ne, poštuj moju želju."

"A da li mogu da se pozdravim sa bebom?"

Samo klimne glavom.
Spuštam ruke na njen stomak i to mi da priliku da joj se više približim. Kao slučajno očešem svoj nos o njeno lice i približim se njenom uhu.

"Lijepo mirišeš. Kao i onda kad si obukla onu spavaćicu. Sjećaš li se? Ja ne mogu o tome da prestanem da razmišljam kako sam te imao? Kako si uživala pod mojim prstima. Svega se sjećam."

Izmaknem se da vidim njenu reakciju. Zacrvenila se. Uspio sam. A sada ipak idem ne bi volio da izazivam sreću.

"Vidimo se sutra." , i izađem iz njene kuhinje.

Sav srećan vraćam se do svoje kuće. Kad tamo vidim da Ivan nervozno šeta gore dole.

"Pa dobro gdje si ti? Moram nešto da ti i kažem i da te pitam?" , nikad nisam vidio ovakvog Ivana.

"Zar ti nisi na poslu."

"Završio sam ranije, i odmah sam došao do tebe, ali te nije bilo. A ja. Pa potreban mi je neko za razgovor."

"Tu sam, tu sam druže. Ajde ulazi i pričaj mi šta je bilo."

Ulazi i sjeda na fotelju. Prstima prolazi kroz kosu.