Under Black Wings ✔

~UVOD~

Mladost je ludost.

Zaljubis se, nekome predas cijelo svoje srce, predas cijeloga sebe osobi koju volis, da te na kraju njezin hladni pogled dokrajci i slomi ti srce na milion dijelova, slomi ti snove i tvoju nadu za bolje sutra.

Viktorija je htjela okrenuti novu stranicu u zivotu - bila je poznata violinistica i putovala je svjetom odrzavajuci svjetske turneje, tako joj se jednom prilikom turneje Seoul posebno uvukao u srce.
Ugovor sa diskografskom kucom i poslovnim partnerima je potpisala vrlo mlada zapocinjajuci karijeru, nakon 8 godina karijere se zaljubila i udala za poznatog CEO najvece svjetske kompanije Johna Libertana.
Osjecala se vrlo zaljubljeno te mu je prepustila srce i dusu ne poznajuci jos uvijek dovoljno dobro prave ljudske mracne strane oslijepljena slavom.
Saznaje da je trudna te se nasla izmedu dvije teske odluke -nastaviti karijeru i ostaviti dadiljama da odgajaju njeno dijete bez majcinske ljubavi ili napustiti karijeru violinistice zauvijek i posvetiti se djetetu.
Diskografska kuca je od nje zahtjevala punu posvecenost poslovnim partnerima i koncertima, no ona je izabrala odgajati vlastito dijete s ljubavlju.

Nakon 9 mjeseci rizicne trudnoce, na svijet je donijela zdravu djevojcicu koju je nazvala Isabella po imenu pokojne majke. Prvih godinu dana sve se cinilo kao bajka, no kasnije Viktorija je primjetila da njezinog muza nema sve cesce doma - dolazio je kasno zaudarajuci po alkoholu i zenskom parfemom.

Pokusavajuci vratiti paznju svoga muza Viktorija je dobila dozivotni oziljak - muz ju je tukao i ostavljao rane.
Gledajuci sve te oziljke na tijelu, tortura je trajala i po pitanju toga nije mogla nista uciniti jer je financijski ovisila o njemu otkako je napustila svoju glazbenu karijeru. Saznala je da ju je muz prevario i vise puta, te je bila slomljena i bijedna sa malim djetotom u rukama koje joj je davalo snagu da ne odustaje.

Odlucila je da nece dozvoliti da Bella odraste u takvom okruzenju te je s nesto novaca na bankovnom racunu odlucila pobjeci prijateljici u Seoul i okrenuti novu stranicu u zivotu. Odlucila se boriti za Bellu.
Zivila je privremeno kod prijateljice kao podstanar vracajuci joj uslugu davanjem polovine svoje zarade, no zarada nije bila velika. Radila je kao cistacica po skolama i bolnicama te se zaposlila kao sestra u bolnici sa skrb starih i nemocnih osoba.
Zivot je dovela do crte u granici normale, Bellu je odgajala zajedno sa Chaeyoung. Nisu imale puno no bile su sretne i malo im je bilo dovoljno za srecu.

Bella je polaka odrastala sve vise pokazivajuci ljubav prema glazbi koju je nasljedila od majke.
Odrastala je skromno, bila je tiho,mirno i povuceno dijete koje se uvijek skrivalo iza maminih nogu.
No Viktorija se uskoro pocela osjecati slabo i umorno sve dok se jednoga dana nije onesvijestila na poslu te vidijevsi samo mrak pred ocima.
Chaeyoung je ubrzo vec bila u bolnici sa Bellom u narucju. Bella kao jedna 4-godisnjakinja je samo sjedila na klupi ne razumeci zasto teta Chaeyoung neumorno place slusajuci doktora koji je imao tuzni i tmurni izraz lica dok je nervozno tapkao prstima po krajevima papira. Viktoriji je dijagnosticiran rak zadnjeg stupnja te je imala samo jos par mjeseci zivota.
Ne zna se koja je cinjenica vise bolila - da ce Chaeyoung izgubiti najbolju prijateljicu ili to sto ce Bella odrastati bez majke.
U ta 2 mjeseca, Viktorijina soba je bila okruzena Bellinim crtezima i cvijecem, djecjim napisanim pjesmicama i majcinim i djetetovim smijehom...
Nakon 2 mjeseca Viktorija se osjecala sve vise umorno i slabo, toliko slabo da nije mogla sama stajati na vlastitim nogama, Chaeyoung je bila sve tuznija i depresivnija znajuci sta ce usljediti...

Jednoga dana Bella je sjedila na majcinom krevetu dok joj je ona mazila kosu govoreci joj
:"Bella mamina ruzo, nemoj se nikada dati zaigravati u zivotu, da ti neko oci maze lazima, nemoj se slijepo zaljubit i biti lutka tudih lazi, trebalo mi je 9 mjeseci da oblikujem tvoje srce, nemoj dozvoliti da ga neko slomi u roku sekunde, znaj da te mama jako voli i da ces uvijek biti dio mamima srca, mama te voli najvise na svijetu anđele" govorila je stavljajuci joj lancic s privjeskom u obliku violine u njezine malene ruke.

Vedro nasmijana Bella je odgovorila : Vojim i ja tebe mamice, najvise na svjetu, volim te ovojiko" pokazivala je rasirenih ruku grleci majku, nakon toga Viktorija je pocela otezano disati te su doktori uletili brzinom svijetlosti u sobu ostavljajuci Bellu uplasenu samu u hodniku bolnice sa medvjedicem i maminim lancicem u ruci.

Culo se pistanje...duboko pistanje....

Viktorija je sada jednom zauvijek zatvorila oci. Chaeyoung je dosla ravno sa seminara u bolnicu prvim taksijem, naduci uplasenu Bellu na klupici...

Bella je neumorljivo vukla Chaeyoung za krajicak suknje, neumorno pitajuci :"Teta, zasto mama ne otvara oci?"

Vec davno uplakana Chaeyoung prima Bellu u narucje te govori:"Duso tetina, mama je samo malo umorna, mama se mora malo odmoriti".

Bella zacudeno upita:"Ali teto i ja sam umorna, i meni se spava."

Chaeyoung: Ajde duso, kdemo doma. Mama ce doci kasnije." govorila je sad jos vise uplakana dok su se oci sijale od nekontroliranih suza.

Bella se dvoumila odgovarajuci: "Ali teto, ja zelim spavati sa mamom, zelim da mi mama pjeva pjesmice dok me grli. Zelim svoju mamu".

Ovo je zabolilo i presjeklo Chaeyoungino srce jos jace te su suze jos vise klizile niz obraze. Ostale su samo Chaeyoung i malena Bella, potpuno same u ogromnom predgrađu Seoula, potpuno same na ovom sivom i okrutnom svijetu, imajuci samo jedna drugu.
Odgajajci Bellu kao vlastito dijete, Chaeyoung je svim srcem bila predana Bellinom odgajanju i odrastanju. Godine su prolazile, i nije bilo dana da Bella u narucju Chaeyoung nije odlazila na majčin grob gledajuci mamimu sliku urezanu na nadgrobnoj ploci uz dva bijela kipa anđela.
Bella je polako odrastala u sve lijepsu i lijepsu djevojku pokazivajuci ogromnu ljubav i talenat prema glazbi i pjevanju, istinsku lijinu majcine strasti i krvi.