Secrets

13.dio

HARRY P.O.V

Čvrsto sam ju zagrlio. Ne mogu vjerovati da je mrtva. Moja Zoey. Rukom sam joj prolazio kroz kosu. Lice joj je bilo blijedo,a koža hladna. Vjerojatno sam ju trebao pustiti. Oprostiti se od nje,no nisam mogao. Nisam joj rekao puno toga.

Nisam joj rekao da je volim. Nisam ju ni jednaput uspio poljubiti,zagrliti. Želim da se probudi. Želim da se svako jutro budi kraj mene. Tko zna kako je njoj sada? Gdje je ona uopće? u nekom njihovom "raju"? Gdje god da je želim da se vrati. Nedostaje mi. Užasno mi nedostaje.

"Harry." Čuo sam iza sebe poznati muški glas. Došao je do mene i primio me za rame. Pogledao sam preko ramena. Ne znam koliko je već prošlo vremena. Sigurno nekoliko dana. U prostoriji nije bilo nikoga osim mene i Iana.

"Ian,otišla je. Nema je više." Tiho sam izgovorio. Osjetio sam kako mi se suze opet počinju nakupljati u očima. Vid mi se zamaglio. Rukom sam prekrio oči. Opet ću početi plakati.Odmahnuo sam glavom. Ne. Ne smijem plakati. Ponašam se kao neki idiot.

Stalno plačem umjesto da budem jak zbog Zoey.

"Harry,ajde dođi k nama u drugu prostoriju. Moraš biti jak, zbog Zoey." Odmahnuo sam glavom. Rukom sam nježno prelazio po njezinom licu. Izgleda tako spokojno.

Tako mirno. Dok tako leži zatvorenih očiju zamišljam da samo spava i da će se uskoro probuditi,a ne da je mrtva i da je više nema. Da ju možda više nikada neću vidjeti. Boli me kada to pomislim. Ne mogu ni zamisliti kakav bi mi život bio bez nje.

Bio bi isti kao i prije. Ja bih opet svake večeri išao sa svojima na glupe zabave i morao bih se smijati kao idiot na njihove retardirane šale koje uopće nisu smiješne. Moji "savršeni" roditelji bi me natjerali da budem sa nekom "savršenom" curom koja nosi tonu šminke samo kako bi izgledala "savršeno",a zapravo je užasno umišljena i glupa.

Bio sam u vezi sa jednom takvom. Ariana je bila umišljena i stalno je vrijeđala nekog zbog neke mane,no moji roditelji su je jako voljeli. Zapravo,još uvijek je vole i čak me tjeraju da se pomirim sa njom,ali nema šanse. Sa takvim osobama više nikada ne želim biti.

"Ian..." Primio me za ramena. Duboko sam udahnuo. Kleknuo sam pored nje i zatvorio sam oči. Poljubio sam ju u čelo. Gladio sam ju po obrazu.

"Ljubavi,vrati mi se." Šapnuo sam joj na uho tako da Ian ne čuje,iako vjerojatno već zna da ju volim. Taj mali uvijek sve zna. Kao da mi čita misli. Prešao sam joj preko ožiljaka na trbuhu. Već su izblijedili,ali su se još vidjela napisana slova. Piše Lamena.

Njihova božica. Kako mi je mogla uzeti Zoey? Zašto ju je uzela? Želim da mi ju vrati. Podignuo sam se ne skidajući pogled sa nje. Ian me zagrlio.

"Harry,ajde idemo." Osjećam se slabo. Vrti mi se. Mislim da bih pao da me Ian ne drži. Ušli smo u manju prostoriju. Tamo sjede Ingrid,Zoeyina mama,one vještice i Charles. Sjeo sam na stolicu koja se nalazila odmah pokraj vrata. Želim biti što dalje od onog kretena.

"Harry,kako si?" Čuo sam ženski glas. Pogledao sam prema njima. Ingrid je došla do mene. Kako mogu biti? Uzdahnuo sam. Pogledao sam u drugu prostoriju. Još uvijek je ležala na tom stolu. Već danima se nije pomaknula.

Nitko se nije ni potrudio da ju spasi. Samo sjede ovdje i pričaju. Kao da nešto iščekuju.

"Loše." Lagano se nasmiješila. Kako se može smijati? Unuka joj je mrtva,a ona se smije.

"Bit će sve u redu." Sad sam se ja nasmijao,ali od muke.

"Ma kako će sve biti u redu? Pa niste se ni potrudili da ju spasite. Ništa neće biti u redu. Ona je mrtva. Više je nema."