Secrets

8.dio

HARRY POV.

Više mi je dosta onakvog Arianinog ponašanja. Sve može vrijeđati,ali Zoey ne smije. Odlučio sam tome stati na kraj i prekinuti sa Arianom,imao sam strpljenja jer smo izgubili dijete i znao sam kako se osjeća,ali ovo je prešlo svaku mjeru. Došao sam do nje u sobu gledajući je kako leži na krevetu i gleda neku emisiju.

"Ariana,moramo razgovarati." Rekao sam joj ozbiljno,što je i ona vjerojatno shvatila jer se trznula na moj glas gaseći televizor.

"Reci ljubavi." Pokušavala je izgledati normalno,ali nije joj baš najbolje uspijevalo. Podignula se sa kreveta dolazeći prema meni. Rukom mi je dotaknula obraz dok me je pokušavala poljubiti. Brzo sam se odmaknuo od nje.

"Ariana prestani." Ljuto sam joj rekao. "Harry,šta ti je ovih dana? Praviš se kao da me ne voliš. Kad te pokušam poljubiti ili zagrliti,ti se odmakneš." Ljutito sam ju pogledao dok me je primala za ruku pokušavajući nešto ponovno.

"Ariana ne volim te. Prestani više." Viknuo sam. Od bijesa sam razbio vazu koja je bila pokraj mene na stoliću. Nisam htio to ovako grubo napraviti,ali me Ariana razljutila i jednostavno sam poludio.

"Više mi je dosta i tebe i tvojih umišljenih prijateljica koje izgledaju kao proklete barbike. Dosta mi je da moram stalno ići na glupe zabave. Dosta mi je da se pred tvojima stalno moram praviti da sam savršeni dečko. Dosta mi je što se svaki dan nekome rugaš,a zapravo si jadnija od njih." Nastavio sam vikati. Primjetio sam da se Ariana trznula kad je čula da sam počeo vikati.

"Harry,što se događa? Ako želiš ne moramo više ići na te zabave." Pogledao sam ju i shvatio sam da mi se gadi. Njoj su od svega što sam rekao bitne samo zabave.

"Ti stvarno ne razumiješ?" Upitao sam ju odmahujući glavom u nevjerici. Ne razumijem kako se ta cura u godini dana toliko promijenila.

"Nisu mi bitne nekakve zabave,na njih sam išao samo da tebi udovoljim. Shvati da te vise ne volim jer si se nakon onog događaja skroz promijenila. Ariana,ja te više ne prepoznajem. Sjeti se kakva si bila prije,a pogledaj se sada. Ismijavaš ljude zbog odjeće,izgleda,ponašanja..." Rekao sam joj nesto tišim glasom dok je ona klimala glavom.

"Da Harry,promijenila sam se. Promijenio me onaj događaj. Izgubila sam bebu i to me ojačalo. Prije sam bila dobra prema svima i vidi kako mi se vratilo." Jos uvijek je vikala.

"Ne,Ariana griješiš. Gubitak bebe te nije ojačao,već te je učinio lošijom osobom,ali sama si za to kriva. Samo mi je drago što ne moram više biti kraj tebe." Cijelo vrijeme je zamišljeno gledala u pod,ali čim sam rekao da više neću biti kraj nje,podignula je pogled gledajući me u nevjerici.

"Čekaj,ti hoćeš reći da prekidamo? Nakon tri godine?" Klimnuo sam glavom. Par trenutaka je gledala u mene,a onda je progovorila.

"To je sigurno zbog one Zoey. Vidjela sam kako ju gledaš,a i stalno si ju branio." Ljutito je rekla,izgovarajući prezirno njeno ime.

"Ne miješaj Zoey u ovo. Ona nije ništa kriva. Ja sam te još prije par mjeseci prestao voljeti jer sam vidio u što si se pretvorila,a o Zoey nemaš pravo ništa govoriti jer je ona puno bolja osoba od tebe." Viknuo sam.

"Govori ti što god hoćeš,ali ta glupača je za sve kriva." Ljutito sam ju pogledao izlazeći van. Bijesno sam zatvorio vrata koja su zalupila toliko jako da sam mislio da će pasti. Izašao sam van hodajući prema parku. Morao sam se riješiti tog bijesa jer bih inače nekoga mogao udariti,a takav ne želim postati. Hodao sam parkom sve dok nisam ugledao Zoey kako sjedi na klupi malo dalje od mene. Primjetio sam da plače,a rukama je svako malo brisala suze koje su stalno tekle niz njezine obraze. Usprkos bijesu koji sam još uvijek osjećao,krenuo sam prema njoj. Čim je vidjela da sam sjeo kraj nje,okrenula je glavu na drugu stranu,a rukom je brisala lice.