Secrets

14.dio

Otvorila sam oči,no odmah sam ih zatvorila zbog jake svjetlosti. Nakon što sam ih opet otvorila pogledala sam oko sebe. Nasmiješila sam se. Moja soba. Napokon. Ne znam kako sam došla ovdje,no presretna sam. Dosta mi je više onog stola i one prostorije i onih lanaca i općenito one špilje.

Začuđeno sam gledala rane na trbuhu,nogama i rukama. Više se skoro nisu ni vidjele. Ustala sam se iz kreveta i poželjela sam da nisam. Iako me rane nisu pekle,bolilo me sve ostalo,no nekako sam uspjela doći do vrata.

Naglo sam ih otvorila,a tamo su sjedile mama i baka. Tiho su razgovarale,a kada su me vidjele zašutile su kao da ne žele da čujem njihov razgovor.

"Hej." Slabašno sam rekla. Sad ne mogu normalno ni pričati. Krasno. Osjećam se kao da sam pala sa petog kata,a onda me još pregazio autobus. Ne znam što me više boli.

"Hej zlato. Kako ti je?" Kako mi je? Pametno pitanje. Bit ću dobro sve dok se ne budem vraćala u onu špilju.

"A nije mi baš najbolje. Sve živo me boli." Nasmiješile su se. Krasno. One se smiju,dok ja ovdje umirem od bolova. Ma baš super.

"To je normalno. Proći će za dan,dva. Sada si dobila sve moći. Vjerojatno si primjetila da su ti rane skoro nestale. To je jedna od naših moći. Što budeš starija to će ti moći biti jače." Super. Barem nešto. Krenula sam im nešto reći,no primjetila sam da su zabrinute. Šta se opet dogodilo?

"Bako." Okrenula se prema meni upitno me gledajući. "Reci." Zvuče čudno. Kao da mi pokušavaju nešto reći,ali ne znaju kako. I ja se osjećam tako jer im hoću reći sve što mi je Lamena rekla dok sam bila kod nje,no ne mogu. Imaju dosta svojih problema. Nisam ih htjela više ispitivati. Ako budu htjele reći će mi same. Pogledala sam mamu koja je nervozno pogledavala čas mene čas baku.

"Mama,jesi bila na sudu?" Klimnula je glavom. Izgleda potišteno. Zabrinuto. Uplašeno. Šta im je danas?

"Da,bila sam. Sudac je prihvatio naš zahtjev. Sada sam opet Lane. I ti možeš promijeniti prezime ako želiš." Odmahnula glavom. Lane. Tisson. To su samo prezimena nemaju nikakvo posebno značenje.

"Bilo bi dobro da promijeniš prezime. Lane je posebno prezime. Nose ga samo najpoznatije i najmoćnije vještice. S obzirom da ćeš postati najmoćnija vještica u povijesti trebala bi imati prezime Lane. Za dva dana idemo na jedno okupljanje. To je najvažnije okupljanje u životu jedne vještice. Događa se samo jednom u godini. Tamo dolaze vještice i vješci iz cijelog svijeta. Pjevamo pjesme,pričamo i plešemo. Upoznat ćeš puno novih prijatelja koji su posebni kao i ti. Samo tamo ću te morati predstaviti kao Zoey Lane. Ti ćeš nas jednoga dana možda voditi i jako je važno da nosiš moje prezime."

Začuđeno sam ju pogledala. Kako dobro. Imamo i zabavu. Jedva čekam. Uvijek sam voljela ići na zabave,a sada ću upoznati ljude koji su slični meni,a nisu Ian ili baka.

"Bako,jeste otkrili zašto mi se promijenila boja očiju?" Odmahnula je glavom. Siva. Zapravo mi se sviđa ta boja. Čak i više nego zelena. Čini me posebno,drugačijom od drugih. Ne znam tko još ima sive oči. Vještice možda,ali ljudi sigurno ne.

"Nismo još otkrili,ali Ian traži po internetu i po knjigama. Rekao je da će nas nazvati čim nešto sazna. Nego što si ti odlučila u vezi sa Charlesom?"

Izdahnula sam. A što mogu odlučiti. Od početka sam znala što moram napraviti. Moram ga se riješiti,a sad smo napravili obred i na neko vrijeme smo ukinuli sponu između nas. Moram što prije otići do njega i ubiti ga jer ova čarolija neće dugo trajati. Čim završi ta zabava idem k njemu.

"Koliko traje ta zabava? Čim ona završi idemo Charlesu. Ako me ne ostavi na miru,morat ću ga ubiti." Nasmiješila se.

"Prošle godine je trajala tri dana. Vjerojatno će tako i ove godine." Klimnula sam. Tri dana. Zar to nije predugo? Trebala bih krenuti odmah,a ne za tri dana. Ne smijemo gubiti vrijeme.