Secrets

11.dio

HARRY P.O.V

Ležao sam u krevetu razmišljajući o Zoey. Ta djevojka je nekada stvarno čudna. Više ne znam što da radim. Prvo je dobra prema meni,a onda nešto uđe u nju i gura me od sebe. Kad god joj se približim ona se odmakne. Nadam se da joj se poklon svidio,pogotovo prsten. Zaklopio sam oči pokušavajući zaspati. Nisam spavao cijelu noć. Cijelo vrijeme sam razmišljao o njoj. Čuo sam zvono na vratima.

Nisam se digao misleći kako će prestati zvoniti,no nakon nekoliko trenutaka čuo sam udaranje po vratima. Pa tko je sad? Ustao sam se. Otvorio sam vrata.

"Ariana?" Iznenađeno sam rekao.

"Šta hoćeš?" Grubo sam ju upitao. Pogledala me. Nikada ju nisam vidio takvu.

"Došla sam razgovarati s tobom." Hladno je odgovorila. Krenula je u stan,ali sam joj prepriječio put.

"O čemu? To šta imaš možeš i ovdje reći. Ne moraš ulaziti." Prezirno me pogledala.

"Znam da me ne voliš srećo,ali ovo je važno. Tako da moramo ići unutra." Nasmiješila se. Sigurno će mi opet pričati gluposti,ali svejedno me zanimalo šta hoće tako da sam je pustio unutra. Sjela je na kauč u dnevnom boravku.

"I šta imaš za reći? Nemam baš puno vremena." Nasmiješila se. Ja sam stajao čekajući da kaže to šta ima.

"Ja nisam ovdje dobrovoljno. Poslali su me da ti kažem istinu o sebi. Nadali su se da ćeš doći na našu stranu, iako sam im ja rekla da si ti zaluđen onom glupačom." Začuđeno sam ju pogledao.

"Tko te poslao? I zaboga kakvu istinu?" Krenula je prema meni.

"Charles me je poslao..." Prekinuo sam ju. "Tko je Charles?" Nasmiješila se. Slegnula je ramenima.

"Moj šef, na neki način. Naredio mi je da ti kazem istinu o sebi,ali ne smijem spominjati njega. Dosta ti je njegovo ime,što manje znaš bolje za tebe." O čemu ona to? Ponovno je sjela na kauč.

"Preporučila bih ti da sjedneš na kauč." Iznenađeno me pogledala vidjevši da sam sjeo. Vjerojatno nije mislila da ću je poslušati.

"Pričaj." Grubo sam rekao. "Ja sam posebna. Imam jednu moć." Nasmiješio sam se.

"Molim? Ariana nemoj izmišljati,kakvu sad moć? Mislio sam da mi moraš reći nešto važno." Podignula se. Stavila je ruke na bokove. To uvijek radi kad je živčana.

"Harry,to i je važno. Ja mogu ljudima ulaziti u snove." Molim? Kakva je ovo glupost?

"Možeš ulaziti ljudima u snove?" Začuđeno sam ju pogledao. Klimnula je glavom.

"Ne vjerujem ti." Rukom mi je dodirnula rame. "Ali Harry..." Odmaknuo sam se.

"Ariana,dosta. Tvoja jedina moć je da se praviš glupom. Izlazi van." Odbrusio sam joj.

"Harry,ne lažem ti. Govorim ti to zbog..." Prekinuo sam ju. Otvorio sam vrata.

"Ne zanima me. I nemoj više nikada ovdje dolaziti." Ljuto me je pogledala.

"Bit će ti žao kad ostaneš bez svoje Zoey." Izletila je van. Kakve veze Zoey ima s njom? Znam da vjerojatno izmišlja,ali neću imati mira sve dok ne odem do nje. Moram vidjeti da je dobro. Imam neki čudan osjećaj u vezi svega toga sa Arianom i Zoey.

Uzeo sam ključ od auta sa stola. Izašao sam van. Kiša je padala već dva dana bez prestanka,ali u Winterfieldu je to normalno. Vjetar je puhao toliko jako da je jedno stablo bilo iščupano iz zemlje,a dio grada vjerojatno opet nije imao struje jer su bandere bile porušene.

Krenuo sam prema autu dok se spremala oluja,ali ništa me neće zaustaviti. Moram otići do Zoey kako bih se uvjerio da je dobro. Sjeo sam u auto dok su na radiju govorili kako se sprema ogromna oluja,kao da već nisam primjetio. Kao i inače,govorili su i da ne bi trebali ići iz kuće i o nekim mjerama opreza.