NICHOLAS P.O.V.
Naslonio sam se na zid, a onda sam duboko udahnuo. Moram se smiriti. Sasha je bolesna i ne zna što priča. Znam da moja Sasha, ne bi nikada rekla nešto takvo. Borila bi se do posljednjeg daha. Moram biti uz nju.
Nabacio sam na lice najbolji osmijeh, ali je on nestao kada sam vidio Sashu. Nepomično je ležala u krevetu. Njezine oči su bile zatvorene. Nikada više neću vidjeti njezin osmijeh, nikada me više neće poljubiti i nikada ju više neću zagrliti. I to sve zbog Zoey.
Sjeo sam na krevet, a onda sam ju poljubio. Nisam bio uz nju. Nisam bio tu kada me je najviše trebala. Rukom sam joj prošao kroz kosu, a onda sam ju zagrlio.
"Ne brini, ljubavi." Rekao sam. "Zoey će dobiti svoje. Patit će baš kao i ti. Prvo ću ubiti one koje najviše voli. Natjerat ću je da gleda dok ubijam njezinu obitelj, prijatelje i onog čupavog, a zatim ću ubiti i nju. Uzet ću Ingrid i otići ćemo negdje daleko gdje nas nikada neće naći."
Primio sam ju, a onda sam izašao iz sobe. Do mene su došle Victoria i Grace, Sashine prijateljice. Pogledao sam ih. Uzdahnuo sam.
"Vrijeme je." Rekao sam. Klimnule su glavom, a onda smo svi zajedno krenuli prema mjestu na kojem ću zakopati Sashu.
Malo dalje od dvorca, na jednoj livadi, smo sagradili veliku grobnicu za mene i nju. Došli smo do tamo. Pogledao sam Masona. On je bio Sashin dobar prijatelj i rekao je da će voditi pogreb. Stvarno ne znam kako da mu se zahvalim za sve što je napravio za nas.
"Nicholas, stvarno mi je jako žao, no svi smo znali da će ovaj dan jednom doći." Rekao je, a ja sam klimnuo glavom. Uzdahnuo sam. Pogledao sam ga.
"Znam, samo nisam mislio da će to biti ovako brzo." Stavio sam Sashu u grobnicu, a onda sam ju poljubio. "Osvetit ću se, ne brini." Šapnuo sam joj, a onda sam zatvorio grobnicu.
Došao sam natrag do Masona. "Možemo početi sa pogrebom." Rekao sam.
HARRY P.O.V.
Primio sam se za glavu, a onda sam uzdahnuo. Ne možemo više ovako. Nitko od nas već danima ne spava. Imamo toliko problema da stvarno ne znam koji da prvo riješavamo.
"Znači, sada znamo da jedino Harry može spriječiti proročanstvo. I da je njegova moć vjerojatno njegova krv."
Čuo sam Alexin glas. To stalno ponavlja. Nismo otkrili ništa novo. Jessica nam je rekla da je moja moć, vjerojatno, moja krv, no i dalje ne znamo što trebamo raditi. Blizanke su rekle da se u takvim čarolijama krv mora popiti, ali nadam se da to nije točno.
Naslonio sam se na kauč. Uzdahnuo sam. U salonu su samnom bili Alex, Viv, blizanke i Ian. Ostali su radili na nacrtima za dvorac. Nakon što ih je Nicole sve uništila, morali smo raditi nove. Ako ih opet ne uništi, sutra bi trebali početi sa izgradnjom dvorca.
Svi građani sudjeluju u izgradnji dvorca. Žele pomoći jer će i oni tamo živjeti. Kraj dvorca će biti sagrađeno i malo selo za građane koji su preživjeli, za razliku od prošlog dvorca gdje je selo bilo jako udaljeno. Sagradit ćemo ga na istom mjestu, gdje je bio i prošli dvorac.
"Charles i Zoey se još nisu probudili?" Čuo sam Vanessin glas. Odmahnuo sam glavom, a onda sam pogledao Alex.
"Nisu još, ali po mojim procjenama, trebali bi se ubrzo probuditi."
Rekla je Vanessi. Vanessa je klimnula glavom, a onda je uzdahnula.
"Ne mogu vjerovati." Rekla je. "Zar ne možemo imati ni malo mira. Taman riješimo jedan problem, i odmah se pojavi drugi, a što je najbolje, opet smo izgubili Zoey."
YOU ARE READING
Secrets
FanfictionZoey Tisson je bila normalna djevojka koja je išla na fakultet, ali sve se promijenilo kada je saznala pravu istinu o sebi. Saznala je nešto što će joj zauvijek promijeniti život. Hoće li moći savladati sve prepreke koje joj novi život donosi ili će...