Secrets

9.dio

"Zoey,danas su kod mene bili neki ljudi. Tražili su te." 

"Zašto?" Napeto sam upitala. Mama je sjedila na stolici dok se laktovima naslanjala na stol. Rukama je prekrila lice. Baka je,za razliku od nje,bila dosta pribrana,no osjetila sam kako ni baki nije lako.

"Jesi li dobivala kakve pozive u zadnje vrijeme?" Sumorno sam klimnula. Kako je znala?

"Oni snovi koje si imala nisu slučajnost i vjerojatno će se opet ponoviti." Gledala je u mene čekajući da nešto kažem,no ja sam samo šutjela. Otvarala sam usta,ali iz njih nije izlazio nikakav zvuk. Čekala sam da baka kaže još nešto. Neko objašnjenje za sve ovo.

"Ni nama nije sve jasno,no prema riječima tih ljudi,Charles dolazi po tebe." Zastala sam kao ukopana. Charles? Dolazi po mene?

"Pa kako? Mislim kako oni znaju da on dolazi po mene?" Pogledala me suznim očima dok je pokušavala spriječiti te suze koje su željele skliznuti niz njezine obraze. Mama je bila gotova. Jecala je,gledajući me tužnim očima. Ni ja nisam bila daleko,htjela sam zaplakati.

"Oni rade za njega,no nisu tako bešćutni kao on. Došli su te upozoriti da dolazi po tebe kako bi se mogla pripremiti,iako i sami znaju da je on jači." Zastala je.

"Barem dok ne dobiješ sve moći." Zastao mi je dah.

"I što ćemo napraviti? Mislim,ne smijemo dopustiti da dođe do nas. Možda postoji neki način da se obranimo." Zatvorila je oči klimajući glavom.

"Postoji. Samo Zoey,biti će jako bolno i trajati će dugo. Ponekad i par tjedana." Klimnula sam gledajući prvo jednu pa drugu. Zatim sam otišla do prozora gledajući van. Nisam ni primjetila da je vani već mrak. Osjećala sam se kao da su prošli sati,no zapravo je prošlo tek par minuta. Kako se moj život tako brzo preokrenuo?

"Napravit ću to." Baka je klimnula.

"Samo prije toga trebaš proći jedan tjedan pripreme. Možda nećemo imati dovoljno vremena,no vrijedi pokušati. Dobro razmisli što ćeš odlučiti jer kada jednom odlučiš,povratka više nema,ma koliko god veliku bol trpjela. To je obred koji zahtjeva crnu magiju,jer je ona jača od bijele,iako mi ne volimo koristite te nazive. U tih tjedan dana ćeš se pripremati za taj obred. Nećeš izlaziti iz kuće. Jesti ćeš samo kruh,a piti samo vodu. Nakon što prođe tih tjedan dana,dolazi vrijeme kada počinjemo sa obredom. Izvodit će ga pet najmoćnijih vještica,a ja ću ga predvoditi. Biti će jako bolno,a neke vještice su čak i umrle. Ležati ćeš najmanje pet dana na kamenom stolu dok ćemo mi izgovarati razne molitve i čini. A sada dolazi onaj najbolniji dio. Svaka vještica,uključujući i mene,će ti svaki dan bodežom urezivati razne simbole." Protrnula sam od užasa. Nisam mogla ni zamisliti da ću kao vještica ikada raditi tako nešto. No koliko god ja bila prestravljena,to sam morala napraviti jer se jedino tako možemo riješiti Charlesa. Klimnula sam glavom.

"Odlučila sam. Pristajem." Mama se digla,te je izjurila iz stana. Htjela sam krenuti za njom,no baka me je primila za podlakticu.

"Kćeri,ostavi ju. Treba joj neko vrijeme da bude sama. Ovo je sve previše za nju,ni meni nije lako,ali ja sam naviknula na to. Par puta sam već radila taj obred,no nisam sigurna hoću li uspjeti i ovaj put. Vama je suđeno da budete zajedno,a sudbina će uvijek naći neki način da vas spoji."  

"Bako,hoće li onda Charles umrijeti ili nešto takvo?" Baka je odmahnula glavom.

"Nikako. Nitko neće umrijeti. Charlesa je jako teško ubiti,to ćeš moći samo ti,no ne još. Još nisi dobila sve moći. Taj obred će te zaštiti od njegova utjecaja. Neće ti se moći približiti ni on ni njegovi vidovnjaci." Upitno sam ju pogledala. Vidovnjaci?

"Tko su oni?" 

"To su ljudi koji ulaze u tuđe snove. Točnije,stvaraju ih. Charles im govori kakav točno san želi,a oni to i naprave." Prekrila sam usta dok sam zaprepašteno gledala u nju.