Secrets

16.dio

IAN P.O.V

Ne mogu vjerovati da je to napravila. On ima pravo sam odlučiti što želi. Znam da je ljudsko biće i da ga ne možemo povesti u kraljevstvo,ali znam da Zoey nikada ne odustaje i znam da bi našla neki način da ga povede sa sobom. Zar se mogla toliko promijeniti u par sati? Ne. Ne vjerujem u to. Harrya ne znam dugo,ali znam da je dobar i da jako voli Zoey. A i ona voli njega. Kako mu je to mogla napraviti?

Stajao sam ispred Harryeve kuće. Čekao sam da izađe iz kuće,no vidio sam ga kako dolazi prema meni iz drugog smjera. Izgleda da je negdje bio. Hodao sam prema njemu. Ugledao me je i nasmiješio se.

"Hej stari." Pozdravio me je. Da mu barem mogu vratiti pamćenje,ali nažalost to može samo Zoey. Možda mu se pamćenje samo vrati. Čitao sam da su neke vještice isto tako brisale pamćenje,ali neki ljudi se mogu oduprijeti tome. Nakon nekog vremena pamćenje im se vratilo. Vjerujem da će se Harryu jednom vratiti pamćenje.

"Hej." Nasmiješio sam se. "Gdje si bio?" Trebao bi mu spomenuti Zoey. Možda mu pokrene neko sjećanje ili nešto takvo.

"Bio sam u parku." Zastao je. Izgleda malo zbunjeno. "Malo sam sjedio i razmišljao." Nadam se o Zoey. Izgleda isto,ali znam da nije. Bez Zoey nije potpun.

"Kako to da si došao do mene?" Iznenađeno me upitao. Šta da mu kažem sada?

"Trebam se naći u parku sa jednom prijateljicom pa sam mislio da malo svratim do tebe. Možda ju znaš. Zove se Zoey. Ide s nama na fakultet." Klimnuo je glavom.

"Jel to ona cura koju stalno ismijavaju? Mislim da to stvarno nije u redu. Nadam se da će jednom prestati." Zastao je. "Stvarno ne znam zašto ju vrijeđaju. Baš je lijepa,zar ne?" Nasmiješio sam se. Sada sam siguran da će mu se pamćenje vratiti. Ja sam odlučio da ću sa Zoey ići na zabavu,a onda se vraćam u Winterfield. Ne želim ostaviti Harrya,barem dok mu se ne vrati pamćenje,a i želim završiti fakultet. Zoey ide na magični fakultet,ali ja ne. Želim završiti ovaj.

"Da,jako je lijepa. Moram ići sada,Zoey me čeka." Zastao sam. "Neće me biti u gradu par dana. Vidimo se kad se vratim." Klimnuo je glavom. Znatiželjno me pogledao.

"A gdje ideš?" Šta sad da mu kažem?

"Idem u London kod rodbine." Klimnuo je glavom. Pozdravio sam ga i otišao sam. Još sam se jednom okrenuo prema njemu,a onda sam otišao natrag u bolnicu. Vrijeme je da krenemo na tu zabavu. Zoey je kraljica i mora doći ranije.  Ušao sam u sobu. Tamo su bili Matt,Zoey,Zoeyina baka i Zoeyina mama i Lucas. Zoey je došla do mene.

"Ian,gdje si bio?" Zoey me upitala. Izgledala je zabrinuto.

"Kod Harrya."

"Nisi mu ništa rekao,zar ne?" Odmahnuo sam glavom.

"Ne brini. Zahvaljujući tebi ničeg se ne sjeća." Zastao sam. Izdahnula je. "No siguran sam da će mu se pamćenje jednom vratiti." Htio sam joj reći što je rekao o njoj,ali nisam. Zar joj ima smisla išta govoriti?

"Kraljice,hoćemo li krenuti? Prije zabave morate upoznati vašeg bratića koji je do sada bio kralj." Začuđeno sam ga pogledao. Zoey ima bratića?

"Imam bratića?" Izgleda da ni ona nije znala.

"Može,idemo." Pomislio sam da ćemo ići u nečijem autu,ali Lucas nam je rekao da samo zažmirimo. Zažmirio sam,ali samo zato što sam bio znatiželjan.

"Otvorite oči." Kad sam ih otvorio zaprepašteno sam uzdahnuo. Više nismo bili u bolnici,sada smo bili na jednoj livadi. Bila je ogromna. Na njoj je bilo na stotine stolova i stolica,a na sredini se nalazila pozornica. Na livadi je bilo raznih bića. Vile su letile po zraku. Vampiri,vještice i vješci su uređivali pozornicu i postavljali su stolove. Bilo je i par divova koji su im pomagali. Također je bilo i nimfa,vukodlaka,vilenjaka.