Secrets

7.dio

Probudila me nekakva zvonjava. Nakon nekoliko trenutaka sam shvatila da to zvoni moj mobitel. Pomislila sam tko zove tako rano,no začudila sam se kada sam pogledala na sat jer je već prošlo podne. Javila sam se na telefon,bio je nepoznati broj.

"Halo?" Rekla sam u slušalicu. Čulo se samo nečije disanje. 

"Halo?" Ponovila sam no opet sam čula samo tišinu i nečije disanje. Nakon par trenutaka sam prekinula poziv bacajući mobitel na kauč. Kako mrzim ovakve pozive,pomislila sam kako se netko iz škole opet zeza samnom. Kako sam samo bila u krivu.

Vikend je pa se napokon mogu malo opustiti,ovaj fakultet me ubija. Ovo mi je četvrta godina,tako da mi još ostaje samo jedna. Mislim da sam na totalno krivom fakultetu,volim pisati i oduvijek sam htjela biti pisac,ali moj tata je smatrao da sa time ne mogu zaraditi puno novaca pa me natjerao da upišem ekonomski fakultet. Sada mi je žao što sam ga poslušala. Došla sam do kuhinje kako bih nešto pojela. Vidjela sam mali bijeli papirić na stolu. Mama je napisala da je otišla raditi i da je neće biti do navečer. Žao mi je što ona mora toliko puno raditi. Radi svaki dan pa čak i nedjeljom,a na "godišnji" ju jedva puste. A taj godišnji nikad ne traje više od tjedan dana,a i to je puno,no ne smije se žaliti jer je jedva našla taj posao. Razmišljala sam da nazovem baku,ali mama je ostavila auto pa ću otići do nje jer mi nije daleko,a i mislim da nije baš pametno da obavljamo taj razgovor preko telefona. Uzela sam svoju kožnu jaknu,mobitel i ključeve i izašla sam van.

Bilo je lijepo vrijeme,ali je zemlja još bila mokra od jučerašnje kiše. Sjela sam u crni auto kada me je počela boliti glava. Baka je rekla da će me glava često boljeti,no ova je bila prilično jaka. Čvrsto sam primila volan stiskajući oči. Jedva sam došla do bakine kuće jer me glava cijelim putem još uvijek boljela. Izašla sam van zaključavajući auto. Odmah sam osjetila onaj poznati miris borova. Popela sam se na bakinu terasu i osmjehnula sam se. Sjetila sam se kako smo baka,Ian i ja ovdje uživali dok smo pili toplu čokoladu i pričali. Dok sam ja razmišljala o toj noći držeći se za glavu,baka je izašla iz kuće gledajući me zabrinuto.

„Kćeri,jesi dobro? Što se dogodilo? Nisam znala da dolaziš." Došla je brzo do mene. Rukom mi je nježno prelazila preko obraza. Zagrlila me,a ja sam počela plakati na njenom ramenu.

„Hajde sjedni ovdje i sve mi ispričaj." Klimnula sam glavom sjedajući na ljuljačku koja se nalazila pokraj nas.

„Bako,toliko toga se dogodilo. Prvo se jedna cura sa fakulteta okomila na mene i ne da mi mira,stalno me vrijeđa i više sam umorna od toga. Zatim smo Ian i ja vidjeli neke podatke na internetu i nadamo se da to nije istina,a sada me još i užasno boli glava." Klimnula je glavom,zabrinuto me gledajući.

„Kakve ste to podatke našli?" Pogledala sam ju suznih očiju.

„Pročitali smo da su u Londonu pronađene mrtve žene koje su na sebi imale nacrtan čudni znak,a pronađene su u jednoj ustanovi za koju se priča da tamo žive samo žene koje vračaju. Pronađene su kako leže na podu kraj puno svijeća i našli su i nekakav papir sa nekim tekstom napisanim na čudnom jeziku koji nisu uspjeli dešifrirati,a neki svjedoci tvrde kako je u tu ustanovu ulazio i neki muškarac koji je na sebi nosio samo hlače i da ga nikada nisu vidjeli kako izlazi van,ali kažu da se vraćao skoro svaki dan." Čim sam spomenula tog muškarca baka je poskočila sa ljuljačke primajući se za glavu. Užasnuto me pogledala.

„O moj bože. Pa otkud on tamo? Nisam ga vidjela već 50 godina,otkad je odveo Bernadette. I bože,zašto su one žene ubijene,nije ih valjda on ubio?" Baka me je pogledala,a onda je iznenada krenula u kuću. Htjela sam poći za njom,no ona je vrlo brzo izašla u ruci držeći dvije bijele svijeće i nešto što je ličilo na ono sa čime svećenici dime u crkvama. Sjela je natrag na ljuljačku,a stvari koje je donesla stavila je na mali stolić ispred nas.