TRICKSTERS (NIALL FANFIC)

part 16

''Što je vama? Zaista mi ne vjerujete?''- upitala sam svoje prijateljice dok smo pile našu rutinsku kavu u omiljenom kafiću. Prošla su dva dana otkad sam se vratila u London. Iako sam očekivala da će moj otac poduzeti sve da me nađe, da ću biti glavna vijest u večernjim vjestima i novinama, to se nije dogodilo. Neki drugi roditelji prijavili bi nestanak svog djeteta nakon pola sata, no moj otac to nije učinio niti nakon mjesec dana. Kris mi je ispričala kako je otac rekao da sam pobjegla iz hira jer je homo i što ću odsada imati dva tate. Iako su me već pedeset puta pitale gdje sam bila i ja im uporno isto ponavljam, i dalje mi ne vjeruju.

''Zaista mi ne vjerujete da sam otišla proputovati zemljom kako bih se od svega odmorila?''

''Ne, jer bi se došla pozdraviti. Ili bi nas nazvala. Znaš uvijek nam se javiš.''

Totalno sam zaboravila da je Niall onu noć bacio moj mobitel kroz prozor i pregazio ga. Morala sam se nekako izvući, a to je značilo jedino da ću opet morati lagati curama.

''Na tom putovanju nije sve bilo bajno,''- započela sam svoju novu laž i pogledom tražila njihove da me prate. ''Mobitel mi je bio ispao dok sam pokušavala dobiti oca, da mu javim da idem i da ću se vratiti za neka dva tjedna. Nažalost mobitel je ispao tčno na pločnik u trenutku kad je prolazio automobil i posve je bio uništen.''

''I dalje te ne opravdava. Ali, opravdava zašto te nismo mogli dobiti.''

''Znam Nina da me ne opravdava, ali trebala sam mir. Trebala sam vrijeme za sebe.'' Neko vrijeme trajala je kratka nesnosna tišina, no onda su obje potvrdno kimnule glavom. Nedostajale su mi moje cure. Nina mi je ispričala kako su ona i Theo proveli romantično putovanje, a Kris da se večaras ide naći Liamom. Mislim da sam jednom vidjela Liama, čini se ok, no neželim brzati sa zaključcima. Pošto je prošla dosta, odlučile smo otići svaka svojoj kući. Otkad sam se vratila u kući sam boravila samo za vrijeme spavanja. Izbjegavala sam oca i zajedničke objede. Ni sama nisam znala zašto. Činilo mi se ukoliko budemo nasamo nas dvoje da će saznati nešto o čemu ne bi trebao znati. Ušavši u kuću, krenula sam hodnikom prema svojoj sobi, ali otac je prozvao moje ime iz blagavaonice. Naglo sam zastala i zatim se polako okrenula.

''Što želite oče?''- ironično sam upitala. Vidjela sam da mu smeta, no i meni smeta to što me nije mogao niti potražiti. Mogla sam negdje mrtva ležati u nekom zabačenom jarku i nitko ne bi znao.

''Hayley Anne, ne ponašaj se tako drsko.''- brzo mi je odbrusio. ''Želim ti reći neke važne stvari'' Nije dovršio rečenicu kad sam mu upala u riječ- ''Oženit ćeš se ili udati za Tomma. To već znam.''

''Ne, ali hoću uskoro''- ubrzo je prepravio odgovor kad je vidio da sam razgoračila oči da se ''neće'', a zatim nastavio- ''želio sam ti reći neke stvari vezane uz posao. Proteklih mjesec dana izgubili smo dosta klijenata. Onih strateških važnih.''

''Zbog čega?''- upitala sam zbunjena.

''Netko je skidao njihove novce s računa. nismo mogli primjetiti jer je skidano do deset dolara na dan.''

''Pa, to i nije puno.''- rekla sam.

''Jest ukoliko skidate s računa od više tisuća klijenata.''- čula sam novi glas u prostoriji i okrenula se za njime. Dečko, rekla bih da ima nekih dvadeset sedam- osam godina u sivom odijelu, smeđe- crno kose i smeđim očima.

''Ovo je g. Sweeday. Detektiv za cyber- zločine.'' ''On je tvoj tjelohranitelj, ujedno.''

''Što?''- upitala sam nakon početnog šoka. ''Prvo nisi se uopće zabrinuo kad me nije bilo, a sad odjednom ovaj tu će mi biti tjelohranitelj. Znam se ja čuvati i sama.''

''Hayley Anne Van Pelt!'- povikao je otac moje puno ime i svima u prostoriji je bilo jasno da se mora poštovati odluka. Svima osim meni. Otpuhnula sam gnjevno ispod nosa i uputila se prema sobi.

''Gospođice Van Pelt, griješite. Vaš otac vam doista želi samo dobro.''- g. Sweeday se pojavio na vratima moje sobe, pa ušao ponovno začinjajući razgovor. ''Ja sam taj koji je predložio da trebate zaštitu. Zapravo ja vas već dugo vrijeme pratim.'' Molim??? Što ovo treba značiti? No nisam uspjela ništa pitati, Sweeday je ustao sa kreveta i pošao prema polici za knjige. ''Znali ste da vas snimaju?''

''Kako to mislite?''- pronašao sam malu kamericu u vašim knjigama. Ne brinite, uništio sam je.''- odgovorio mi je nakon što je vidio da sam još više zbunjenija.

''Niste mi odgovorili zašto me pratite?'' Pokušala sam nekako započeti razgovor s njime. Možda je on jedan od onih koji su me oteli i sada glumi detektiva.

''Ne pratim vas, bar ne dok niste upoznali g. Horana.''