TRICKSTERS (NIALL FANFIC)

9.DIO

''Hahahhaha, ovo je urnebesno Niall. Zašto bi se djevojka poput Hayley zaljubila u tebe? Prije bih rekao da se bojiš da se ti nećeš zaljubiti u nju. Ili je već prekasno?'' Liam je ozbiljno smiješan. Ako to uopće postoji. On je štreberčina i ne zna da ima svijeta izvan linkova. Skupio sam obrve pri pomisli da bih sa njom mogao imati nešto više nego koristi.

''Ja prema njoj ne osjećam ništa. Ona je samo dio mog velikog plana.''

''Toliko govoriš o tom planu, no ja i dalje ne znam o čemu ti pričaš! Zašto mi najprije ne kažeš kakve imaš planove s tom curom? Iskoristio si je za tobožnji sprovod i neku svoju izmišljenu obitelj, no ja i dalje ne razumijem, i zahtijevam da mi objasniš taj svoj plan!'' Liama, koji mi se upravo obratio ne mogu prepoznati. Njegove oči fokusirane su na moje. Zahtijeva da kažem.

''Nije moj plan zapravo...'' Liam je napravio neku gestu na licu pokazujući mi da je i više nego zbunjen.''Drake-ov je.'' ''Drake-ov? Čekaj opet si se spetljao s tim tipovima? Zar ti ono nije bilo dovoljno? Platio si mu dug, i to novcem koji sam ja morao ukrasti! Ne razumijem te Horan.''

''Imam veći dug, zapravo. Ono je bilo samo mali dio onoga.''

''Ti nisi normalan.'' Prošao je rukom kroz kosu i nešto promrmljao, možda čak i opsovao. ''Koliko sam ti puta rekao da se trebaš liječiti. Ovo tvoje kockanje je prevršilo svaku mjeru. Znaš i kocka je bolest.''

''Pa, ako ćeš tako, možda bi se i ti trebao. Računala su bolest moderna doba.'' dobacio sam primjetno. Očito mu se nije svidjela moja primjedba, jer se naglo okrenuo od mene i otišao u kuhinju. Izuo sam teške čizme sa nogu, skinuo majicu i hlače, te se pošao otuširati. Vjerujem da će mi hladan tuš pomoći protiv ovog mamurluka kojeg osjećam. Zatvatram oči pod mlazom mlačne vode koju osjećam kako teče po mojoj koži i tijelu. Razbuđuje me. Da, to je pravi osjećaj.

Posljepodne sam proveo spavajući. Liam sa mnom nije progovorio nakon onog razgovora. Spremio sam se i taman da otvorim vrata Liam mi se obraća:''Kakve planove ima Drake sa Hayley?''

''Nema s njom. Ne mogu o tome, trebam ići.''

''Opet ideš kockati, a zatim piti, zar ne?''

''Nije bitno. Rekao sam da ne mogu o tome.''

Sjedim pola sata u autu. Trebam se držati plana. Ali, ona mi odvraća svu pozornost. Tako je....ne znam s čime bih je mogao usporedio. Stisnuo sam jiš više onaj upravljač. Ne zna ona ništa o meni. Ona je balavica. Razmažena balavica. Promatram prozor njene sobe. Svijetlo je još uvijek upaljeno. Čekam još nekih pola sata kada napokon gasi svjetla.

''Ugasila je.''-javljam se na poziv i odmah prekidam poziv.

Vratio sam se  u stan. Liam je spavao u svom krevetu. Uzimam laptop i palim ga. Uključujem kameru koju sam postavio u njenu sobu.  Gdje je? Ne vidim je u njenom krevetu.  Drake je znači uspio...

Hay.p.o.v.

''Tko je? Kris jesi li ti?'' Imam osjećaj da sam čula nešto u kuhinji. Silazim u svojoj mekanoj piđamici na medeke. Uvijek je obučem kad sam tužna. Pritiskam tipku za svjetla, no neće da upale. Sigurno je neki osigurač. Ni ja ni tata ne vodimo računa o tome. Kad se nešto pokvari, kupimo novo ili plaćamo majstore. Tata je još uvijek sa Tomom na svom medenom mjesecu, ako se to tako može nazvati. Još uvijek nisu službeno vjenčani i nadam se da ni neće. Hvata me nervoza, strah... stepeništem se spuštam sve niže, sve dok potpuno ne siđem. Disanje mi je ubrzano. Da sam bar ponijela Brundu sa sobom. Oh, Hayley, baš si plačipizda, moja usnula podsvijest se probudila i odmah počela srati. Daj prestani, odgovaram joj u sebi. Mislim da vidim neku sjenu kod vrata za kuhinju. Lagano se šuljam prema ulazu za kuhinju. Strah i nervoza su sve veće, koraci sve teži. Prilazim sve više prozoru gdje sam vidjela sjenu...''Kr'' bilo je to sve što sam uspjela izustiti prije nego mi se sve zacrnilo.