TRICKSTERS (NIALL FANFIC)

8.part

Želiš da ostane, moja svijest mi se podruguje. Niall još uvijek stoji pored kreveta i ništa ne odgovara. Pogled mu je prazan, a usnice je čvrso stisnuo u dvije male crte. Nervozna sam i upravo zbog te nervoze sada grizem nokte. Znam, nije baš lijepa navika za nekog poput mene. Neka čudna sila gura me da idem bliže njemu i malo pomalo sam već na korak do njega. Podiže svoje oči i promatra me bez riječi.

''Ne želim da ideš u ovom stanju, a i''- pogledam kroz prozor-''počelo je snježiti.'' Rukama prolazi nestašno kroz kosu i sama pomisao da bih voljela da sam ja ta koja bi mu prošla kroz kosu me zbunjuje. Kosa mu je blago mokra, valjda od vlage koja je bila u zraku i izgleda tako... Izgleda tako seksi. Još jednom grizem se za usnicu i nervozno cupkam.

''Jesi li ti to upravo zagrizla usnicu?''- gleda me s podignutom obrvom i nestrpljivo čeka moj odgovor. Pa, što ako grizem usnicu? Meni ne smeta, Dala sam mu upitan pogled.

''Trebala bi prestati raditi to. Inače...''

''Inače?'' obožavam nervirati ljude. Njegov pogled je sve je mračniji. One nebesko plave oči, sada su postale boje tame. Doslovno.

''Inače bih mogao da ja zagrizem tu usnicu.'' osmjehne mi se zlobno. 

''Ne želim tvoje bakterije.''-odrješito mu osgovaram. Iako moja poludjela pamet pljeska rukama i smije se kao kreten od same pomisli da me ugrize za usnicu. Metalan okus i još njegove mekane usne boje prekrasne  breskve na tvojima... Odmahujem glavom od te pomisli i  dobivam gromoglasan smijeh s druge strane. 

''Čista posteljina ti je na krevetu.'' okrećem se i prije nego iziđem iz sobe osjećam kako mi je rukom stegnuo mišicu i naglo me okrenuo da sam se našla malo preblizu njegovu tijelu. Dah mi je sleđen, ne od zime, već od neke meni zasad nepoznate vreline koja se širi mi+ojim tijelom. gutam slinu za slinu, ali bezuspješno. Usta su mi tako suha da me grlo počinje peckati.

''Rekao sam ti da ću te ugristi'' šapće mi na usne. Kako me može ovako privlačiti? Poljubi me, poljubi me...Osjećam kako mi nježno okrznjuje usnice i automatski ih još malo rastvaram.Zubima mi prelazi preko donje usnice i sve me čvršće drži u struku. Tiho jauknem kada mi svojim zubima zagrize za usnicu. Nastavlja me ljubit, prije žvaliti, ruke zavlači pod moju majicu, a ja ih i ne pokušavam odmaknuti. . Zaleđena sam. 

''Nisi ti dobra, koliko loš sam ja, malena.''- tiho mi šapće na usne. Što mu to znači? Dajem mu upitan pogled. Ima zabrinut izraz na licu. Nedokučiv. Stavljam ruke na njegova prsa, no on ih miče.

''Ne diraj me, molim te.'' Što mu je? Do prije samo minutu smo se gotovo poseksali, a sad? Kao da je netko drugi. okrenuo se prema prozoru. Tek sada primjećujem da ima dobro dupe. Jeste, točno moja podsvijest zanovijetno primjećuje. Nosi bijelu majicu i crne  uske traperice. Rukom je par puta prešao po kosi. Gleda zamišljeno kroz taj prozor, zapravo čini mi se da nigdje ne gleda. i dalje me muči zašto ga ne smijem dotaknuti. Prišla sam mu bliže. Na prozoskom staklu mogu vidjeti nas dvoje. Oboje smo čudni. Oboje ne znamo što želimo, bar ja ne znam. Podižem ruku da ga dotaknem, ali zaustavlja me.

''Nemoj.''

''Zašto?''

''Zato.''

''Zato? Nemaš ništa bolje? Mislim do maloprije da nismo završili u ovom ovdje krevetu.'' Upirem prstom u krevet. 

''Ne jebem djevice.'' To je sve što je rekao. Ne jebe djevice? A, on kao nije to bio? Prevrnula sam očima. 

''Probudi se!''-osjećam kako me netko drma. Rastvara zavjesu sa mojih prozora i zimsko sunce upire u moje lice. Zatreptala sam očima od prejake svjetlosti.

''Kris?'' jedva sam izgovorila njeno ime. automatski uzimam jastuk i stavljam ga preko glave. Nemam volje za ustajanjem. Nešto sam izmrmljala Kirsteninom prodikovanju koje uopće nisam razumjela.

''Ustani Hay, pola jedan je!'' Kris me tolko snažno protresla da sam pala sa kreveta.

''Kravo debela.'' 

''Nisam debela'' uzvraća mi i prasne u smijeh. Moja prijateljica je jako blesava. Uvijek prekasno skuži što je rekla. 

''Zaboravila si?'' Blijedo gledam u nju pokušavajući se sjetiti što sam zaboravila. A, što nisi, zajedljivo prijećuje moja podsvijest. 

''Kava, Hayley, kava. Kao i svake srijede. U zadnje vrijeme si tako smušena. Što se događa? Ustvari, reći ćeš i meni i Nini na kavi.'' Pa, ima pravo. vrijeme je da prestanem s tim i kažem im sve, mislim koliko se tu može reći. Popušila sam kurac onom plavom, prevrnula sam u svojoj glavi na glupu i istinitu primjedbu moje podsvijesti.

''Oprosti, potpuno sam zaboravila. Ni sama ne znam što se događa sa mnom zadnjih dana.''

''Da, čak i normalno pričaš sa ocem, a donedavno si ga mrzila.''

''Vjerovala sam da je on kriv zašto se naša mala savršena obitelj raspala. No, mama mi je objasnila da je dugo znala za njegovu promjenu. Svi su znali, jedino sam ja to odbijala prihvatiti.'' 

 Malo kasnije sjedim sa svoje dvije prijateljice u našem omiljenom kafiću i ispijam vrući cappuccino. Uvijek kada bismo dogovorile kavu to nikad ne bi bila kava. 

''Bila si u vezi s onim plavim?'' Raskočile su oči i s nevjericom me pogledale.

''Nije to bila veza. To je bio dogovor. Samo dva tjedna.''

''Onaj tvoj prijatelj ne postoji, zar ne?'' Nina me upitala i nakrenula glavu.

''Ne. Znam da se ljutite, ali nisam mogla reći.'' Imam osjećaj da su obje ljute. Ne ljute, već stvarno jako ljute. Toliko sam ih razočarala da ni sama sebi ne vjerujem. Nina je svoju kosu svezala u visoki konjski rep, što je dodatno naznačilo njenu razočaranost sa mnom. Zagledala sam se u svoje nokte. Neznatno zamjećujem da mi se uopće ne sviđa boja noktiju i da bih trebala otići kozmetičarki. Kao da je to sad važno. Puhnula sam.

''Zašto nam nisi mogla reći. Mislila sam da si nam prijateljica?'' Kris je uperilla njen oštar pogled prema meni. Pokušavam naći neko razumno objašnjenje, ali ne dolazi mi. 

''Bilo me je sramota.''  sagla sam glavu i gledala kako nešto petljam prstima.

''Sramota?'' Znala sam da će mi se odbiti o glavu. Kris je takva. Nikad ne odustaje. Divim se toj djevojci. Prošla je mnogo od kad je ostala bez roditelja u prometnoj nesreći. Sjećam se da je i ona trebala ići te noći, no ja i ona smo odlučile da ćemo krenuti dan kasnije sa mojima. Da je pošla samo noć ranije možda... ne želim to ni pomišljati. Moja reakcija začudila je Kristen, ali je ipak obavila ruke oko mene. ''Znam, glupa sam jer vam nisam. Žao mi je.'' ''Ali, nemoj da se ponovi'' Kris mi govori. ''Mi smo ovdje za tebe.'' Nina me je zagrlila. Mislim da moje bogatsvo nije tako vrijedno kao njih dvije. Imam osjećaj da mi je pao kamen sa srca. Olakšanje.

Niall p.o.v.

Čvrsto stežem karte u svojoj ruci. Ponovno sam u svome poznatom paklu. Paklu karte. Zagrizao sam usnicu i nehotice se sjetio svoje male plavuše. Nije ona dobra za mene, a niti ja za nju. Karte mi pomažu da ne mislim o ničemu. One me drže trijeznog, bar dok sam za stolom. 

''Još.'' obraćam se gospodinu u bijeloj košulji i tamno crvenom prsluku., nešto nalik na konobarski. Mladić mi pruža jednu kartu sa špila i ja je uzimam.

''Black Jack'' stavljam karte na stol i uzimam novce koje sam osvojio.

''Još jednu igru?''

''Ne hvala'' odvraćam.

''Znači, bojiš se? čega? i daj molim te ostavi to pivo, dovoljno si popio.''

'Ne. nije mi dosta.'' Pijan sam. sve novce koje sam dobio propio sam. Ne želim misliti na nju. Ne želim. Liam i dalje inzistira na mojem odgovoru, ali ja se više ne mogu sjetiti. 

''Bojim se da će se malena zaljubiti u mene.''