TRICKSTERS (NIALL FANFIC)

14.part

Djevojka. Ona mu je djevojka. Mozak mi ponavlja po nekoliko puta riječi kojima se dotična gospođica predstavila. Koliko se sjećam Niall je rekao da je imao zaručnicu koja ga je ostavila i onda sam je ja glumila, jer sam kao sličila iako ni dan danas ne znam koji je meni bio kurac? Htijela sam malo adrenalina, nevolje, a dobila sam zavrzlamu i pojma nemam kako ću i što ću sa sobom. Osjećam kako mi se grče mišići lica, iako to ne smijem pokazati.

Vrijeme u ''našem'' novom, skromnom smještaju jako sporo prolazi. Vanessa živi u malom stanu, i ne osjećam se ugodno. Za mene je to nisko. Ja volim komfor. Mogu slobodno reći da je moe predsoblje veće... ili si samo ljuborna jer si upravo saznala da je ona njegov DJEVOJKA! Sitni glasić se javlja u mojim mislima. trenutno sjedimo u dnevnom boravku, ako to se to ikako može tako nazvati, jer je spojeno sa kuhinjom. Nisam sigurna koliko mogu izdržati ovdje.

''Oprosti, gdje se nalazi kupaonica? Željela bih se osvježiti?''- upitam Vanessu, i to je bila ujedno i moja prva rečenica koju sam uputila njoj.

''Kad iziđeš u hodnik desna vrata.''

''Hvala''- uljudno zahvalim, pa se zaputim prema svom odredištu.

Jedino na čemu sam zahvalna jest što ću se napokon u miru istuširati. skidam sa sebe odjeću, pa stanem pred zrcalo samo u grudnjaku i gaćicama. ''Što meni fali?'' Normalno, ja imam celulita, stvara mi se podbradnjak, na trbuhu sala...

''Hej, donio sam ti odjeću''

''Isuse Kriste, Niall! Kako si..'' uzimam ručnik kako bih se prekrila. Ne volim kad me netko gleda u ovakvoj odjevnoj kombinaciji. pogotovo neki muškarac.

''Ostavila si vrata otključana.'' kaže.

''Ovaj... Hayley...molio bih te da ne kažeš Vanessi ono što je bilo među nama...''

''Što?'' pravim se u potpunosti blesava, iako vrlo dobro znam na što misli.

''Vjerujem da znaš na što mislim. I molio bih te da to ostane među nama.''

''I dalje ne znam, a i ne zanima me. Imam i ja tebi nešto reći. Sutra se vraćam u London.'' Kad sam spomenula riječ vraćanje i London, izraz Niallovog lica naglo se promjenio.

''Ne možeš se vratiti. Preopasno je. Ti nisi ni svjesna tko su ti ljudi.''

Ne želim ga slušati. Nedostaje mi Kris i Nina i moja kuća i.. Otac. Tko bi to rekao? Ja samo želim natrag. Želim svoj život kakav je bio prije.

''Samo želim otići, Niall.'' - govorim mu uz duboki uzdah. ''Ja nisam tvoja i ne možeš mi određivati niti me prisiljavati da ostanem gdje ne želim. Imaš svoju djevojku i njoj naređuj, ne meni.''

Par sekundi trajala je šutnja između nas dvoje, a onda se samo bezobrazno nasmijao.

''Znači ljubomorna si na Vanessu? Znam i ja bih bio na vome mjestu. Volim da me ona dodiruje. Sjećaš se kad sam ti rekao da ne volim kada me se dodiruje. Lagao sam. Nisam želio tvoj dodir.'' Riječi koje upravo izlaze iz njegovih usta stvaraju u meni gađenje. Želim ga tako snažno ošamariti, da bi zauvijek zapamtio moj dodir na sebi. Shvaćam da je izišao kad čujem ma vrata. Skidam svu odjeću sa sebe, odvrćem slavinu tuša i ulazim u kabinu. Topla voda klizi mojim tijelom. Zatvaram oči dok se voda kao nevidljivi pokrivač sljeva po meni. Čini mi se da skidajući onu izvanjsku prašinu čisti sa mene i onu unutrašnju. Moj unutarnji glas sada je tih. Zapravo, nekako mi se čini da je zamro. ''Ne želim tvoje dodire'' riječi koje su mi se urezale. Zašto me to pogađa? Zar je meni stalo do njega? Moje razmišljanje naglo prekida snažan muški dodir. Drži me snažno, grubo, ne dajući mi prostora da se okrenem.

''Tako si lijepa''- prolazi mi rukom po mojim ramenima, preko nadlaktica, pa se vraća natrag sve do mog vrata. U njegovom glasu osjećam miris alkohola. Pijan je. Napokon smognem snage, okrećem se i pljusnem ga svom snagom. Više mi nije važno što sam u potpunosti gola ispred njega. Ne osjećam čak niti sram. Jedino gađenje. Izlazim ubrzano odande, ogrnuta jedino ručnikom. Zaključavam vrata sobe, potražim neku Vanessinu odjeću i odjevam je. Iako ne

želim njezinu odjeću na sebi, no prisiljeni sam da je odjenem. Njuškajući po ladicama, pronalazim telefon. Ne mogu sakriti svoju sreću. Željela bih nazvati Kris da dođe po mene, no Cardiff je ipak predaleko. Odlučujem da pozovom taksi, što i činim. Mrak je pao kad sam izišla. Okrećem se oko sebe ne bih li vidjela je li primjetio da sam otišla, srećom nikoga ne vidim. A, pod time nikoga, trenutno mislim na Nialla. Ubrzo stiže taksi i kada uđem u njega, čini mi se da svoj teret ostavljam iza sebe.

''Zračna luka, molim Vas.''

Odlazim.