TRICKSTERS (NIALL FANFIC)

Poglavlje 21

--Prošlo je  gotovo devet mjeseci otkad sam se preselila u Atenu i otkad sam započela donekle normalan život. I još k tome samostalan. Odlučila sam prekinuti studij marketinga i svega vezanog za ekonomiju i posvetiti se onomu što volim. A, volim grčku povijest i umjetnost i mislim da nema boljeg nego to vidjeti svojim očima. Sada napokon uživam u životu i sve je u najboljem redu.--

''Ljubavi, još uvijek pišeš?''- tiho mi se prišuljao iza leđa i nježno me zagrlio. Osjećam njegov parfem u svojim nosnicama i on me postepeno obuzima. Obuzima me onako magično, nestvarno, onako da poželim da je samo on pored mene i da mi nije potrebno ništa osim njega. Okrenem se licem prema njemu i prstima prođem po toj nestašnoj plavoj kosi. Znam da u isto vrijeme ga to i smeta i pali i da bi se radije razapeo od muke, jer nezna što bi sa sobom.

''Još malo, nevaljavče''- rečem mu dok se prstima poigravam na njegovim usnama.

''Ne mogu ti opisati koliko sam ja ustvari sretan čovjek, neznam kako bih mogao zamisliti život bez tebe. I obožavam tu tvoju nesmotrenost i...'', nježno prislanjam usne na njegove i prekidam mu rečenični niz.

''Sjećaš li se kako smo se upoznali?''-upita me govoreći mi više na usne, nego da čujem.

''Zar te moram podsjećati?''- podignem pogled prema njemu.

''Znaš, Hayley, da mi nisi napravila onu spačku s autom, ja i ti se nikada ne bismo upoznali. No zaista, koliko smo toga prošli samo da bismo shvatili da mi ne možemo jedno bez drugoga? Kad se samo prisjetim prije nekoliko mjeseci, nikada ne bih rekao da ću jednog dana uživati ovdje s tobom, mirisati ti kosu, dirati tvoju kožu, ljubiti je....nikada ne bih vjerovao da mi je netko rekao da će biti tako. Ti i ja smo se nekad mrzili, a vidi nas sad...''  Dok mi to govori, još više se osjećam kao najljepša princeza koja je oduvijek čekala svog princa na bijelom konju..i sve više počinjem vjerovati u onu pravu sreću. Nasmijem se samo na njegove riječi koje me podsjete kako smo se upoznali, no kada se samo sjetim da nije tako izgledalo prije nekoliko mjeseci...

FLASHBACK (deset mjeseci ranije)

Hay.pov.

Tiho gledam kako Jason odvodi Niall-a s lisicama na rukama. Mislila sam da ću kada ga pobijedim osjećati neopisivo sretno i da ću napokon riješiti se njega i njegovih laži, no nešto u meni neda mira. Ustajem od stola i ostavljam bez riječi Liama i Kristen, koji nisu ništa skrivili, no zaista mi se ne objašnjava njima što se upravo dogodilo. Uzimam taksi i odlazim kući. Treba mi mir, ništa više. No, ni to ne mogu dobiti jer moj mobitel ne prestaje zvoniti. Nekoliko poziva od Kris, i poruka od Jasona: '' Moraš u stanicu sutra. Sve ti kažem kada stigneš.'' Odlučim da se neću nikome javljati i da ću danas imati svoj dan opuštanja. Uhvatila sam jednog od najvećih kriminalaca i trebam biti ponosna na sebe i to ću i biti.

Niall pov.

Ne mogu zaspati u ovoj maloj ćeliji u kojoj sam smješten. Prevarila me je. Možda je to od mene naučila. Stvarno je to dobro napravila. Muči me beskonačno mnogo misli i sve su crne, a ja neznam o kojoj bih više prije razmišljao. Nisam ni sam svjestan situacije u kojoj sam se našao. Ali, nije mene povrijedilo jer me pobijedila u mojoj bolesnoj igrici prema njoj. Mene je povrijedilo jer me zamjenila. Zamijenila je moje ruke njegovima, moje usne, moje tijelo.... Ustvari, ne želim razmišljati što je sve moje zamijenila s njegovim. Tim istim čovjekom kojem me i predala. Dok sam se nalazio u ćeliji odlučio sam pisati. U samo nekoliko tjedana napisao sam knjigu. Inspiracije mi nije trebalo. Ona je bila moja muza koja toga nije bila niti svjesna. A, nisam ni ja. Dugo sam razmišljao kako da dam naslov svojoj prvoj knjizi. I dobio sam ga. Od nje same. Nakon četiri mjeseca provedena u zatvoru, nisam niti slutio da bi mi ona došla u posjetu...

Hay p.o.v.

Izlazim iz taksija i dolazim do ogromnih metalnih vrata. Dah mi zastaje u grlu, a oči mi počinju suziti. Moram to uraditi, govorim sama sebi. Pokucam na vrata i začujem škljocaj male bravice. Otvorio se prozorčić, a na njemu se pojavi glava nekog čovjeka. Nisam obraćala previše pažnje na njega, jedva sam čula pitanje od bubnjanja u ušima. 

''Što trebate'' - upitao me.

''Došla sam u posjetu.'' - kažem mu.

''U redu, možete ući.'' Vrata se otvore i ja uđem u dvorište. Izgledalo je poput malonogometnog betonskog igrališta. Na asfaltu su se mogle primijetiti izblijedele linije out linija, šesteraca, deveteraca, na jednom dijelu su bili postavljeni koševi, a sve se nalazilo kao u udubini visokih tornjeva koji su ga okruživali. Dok sjedim u sobi pokušavam naći razlog zbog čega sam ovdje, no ne uspjevam se prisjetiti jer on upravo ulazi u prostoriju, a ja se lagano stresem na njegov pogled. Izgled mu je bitno drugačiji nego ga se sjećam. Njegova plava kosa je izgubila boju i izrast mu je podosta velik, no vidim da mu to i nije problem. Primjećujem kada stavlja ruke na stol u lisicama da su mu bicepsi porasli, mora od vježbanja i stege koja se provodi ovdje. No, ono što zamjećujem na njegovom licu jest tuga i bol. I tup i prazan pogled. I više ne znam ni sama kako sam došla ovdje i zbog čega. 

''Zašto si ovdje Hayley?'' - upita me. Eh, upravo se i ja to cijelo vrijeme pitam.

''Udajem se.'' - Izgovorim u jednom dahu prisjetivši se zašto sam uopće i došla ovdje.

''Aham. Je li to bilo sve što si mi htjela reći?'' 

''Ja samo želim...'' - no ne uspijevam izreći do kraja svoju rečenicu, već me Niall prekida: 

''Želim ti svu sreću s Jasonom. Nadam se da ćeš je pronaći, kada ti je ja nisam mogao dati. Stražaru! Gospođica je na odlasku.'' U tom trenu dolazi stražar do našeg stola i odvodi Nialla u ćeliju, ostavljajući mene samu i bez riječi. I tek tada me nešto snažno probode kod srca, neka snažna, neopisiva bol koju razumiju samo oni koji su je iskusili. Jedna tiha suza mi se skotrlja na obraz gledajući u prazno. Udajem se, ali zašto? Ja ne volim Jasona, iako mi je on otvorio oči vezano uz Nialla, ali meni je, tako ludoj, i te njegove varke i laži koje mi je prodavao bilo nešto najljepše na svijetu. Kada sam pored njega, ja sam ona svoja. Otkrila sam sebe. 

END OF FLASHBACK

''Znaš, ja i ti smo dvije velike budale. A samo rijetke budale mogu da se nađu i onda kada se jednom nađu ne mogu jedno bez drugoga.''

''Istina. Koliko god mi to pokušavali. A, pokušavali smo na sve načine.'' - kaže.

''Želiš li znati koja je moja najveća prijevara do sad?'' - upita me.

''Koja?''

''Ti.''

''Zašto?''

''Mislio sam da ćeš biti samo jedna u nizu i da ću s tobom kao i sa svakom... znaš kako...ali ti si ta koja je prevarila mene. Ti si bila zapravo...varalica.''

''Ja? Varalica?''- začuđena sam ovom njegovom izjavom.

''Da. Ti si prevarila ono što do sad nitko nije. Moje srce da te toliko zavoli i da ne mogu zamisliti niti jedan dan bez tebe pored sebe, pa čak ni kad se samo svađamo. Samo želim da si tu pored mene, bilo kako.'' Rekavši ovo, nježno prislonim svoje usne k Niallovim i poljubim ga. 

''Jedva čekam upoznati našu bebu...''- reče mi na uho dok se mazimo pod dekicom.

''Jednog dana i hoćeš,'' - odgovorim, - ''ali, za sada još ne.'' - nasmijem se.

.

.

.

.

.

.

THE END