TRICKSTERS (NIALL FANFIC)

Part 18

Hay.pov.

Jesam li ikada bila ovako povrijeđena? Zaista, ne znam. Srce mi se slomilo na tisuću komadića i sada osjećam jedino tupu praznu bol. Suze su mi same potekle niz lice i nikako ih ne mogu susregnuti. U misli mi dolaze svakojake zamisli. Pomišljam kako bi bilo da si oduzmem život. Kako bi bilo dobro osjetiti oštricu žileta na svojoj koži. Glupača. Ja svima vjerujem. I to me koštalo. I to previše. Otac je izgubio klijente, više nismo poželjni u visokim krugovima. Otac se još više razljutio na mene kada je saznao da sam se ispisala sa studija. Taj studij ianako nije bila moja želja. Nikada nisam voljela ekonomiju. To je bila želja moga oca, ne moja.

''Hay, srećo, što je bilo?''- čujem zabrinut glas svoje prijateljice Kris na vratima svoje sobe. Nisam niti primjetila kada je došla. Prilazi mi krevetu i nježno me zagrlila. Jedino sam to trebala. Kris nije ništa ispitivala, što mi je bilo i drago. Ne znam kako bih joj sve to objasnila.

''Srećo, znam da ti je teško. Isplači se. Hajde.''- tiho mi je šaputala na uho. Čime li sam zaslužila ovako dobru prijateljicu? Ničime.  Iako mi je lijepo u njenom zagrljaju, moram se odmaknuti od nje kako bih obrisala ove glupe suze s lica.

''Oprosti Kris.''- uspjela sam nekako izgovoriti. Nasmijala se.

''Nemam ti što oprostiti, Hay. Svi mi u životu imamo dobrih i onih manje dobrih trenutaka. Dobro je da si to sada izbacila iz sebe. Što god da te je mučilo. Vjeruj mi, sada ćeš biti bolje. Oh, da zaboravila sam. Donijela sam ti nešto.'' – otvori svoju torbicu i pruži moju najdražu čokoladu. Izmamila mi je osmijeh na lice istoga trena. Kako se ja toga nisam sjetila. Čokolada liječi sve.

''Hvala, hvala, hvala ti! Ti si najbolja!''- skočila sam na nju i grlila je.

''Hahah, znam.''

Ovo je bila naša girl-night večer. Ona prava. Čokolada, horor filmovi, tračevi s faksa, tko s kim, kako i zašto. Nema boljeg lijeka od ovoga. Čak sam saznala i da joj je Liam poklonio cvijeće na prvom spoju. Slatko. Morat će me upoznati s njime.

''Je li sve u redu?''- Jason je upao u sobu držeći pištolj u ruci.

''Da, sve je u redu.''- rekla sam susprežući smijeh. Jadnik je očito preozbiljno shvatio svoju dužnost, pa odmah uzima pištolj kada god ja vrisnem.

''Čuo sam vrisak, pa sam pomislio da je..''

''Provalnik.''- upadam mu u riječ i pokazujem očima da me podrži u priči. Još nisam spremna reći Kris cijelu istinu.

''Da, provalnik.'' – Jason potvrđuje moju priču. ''Ispričavam se još jednom. Ugodnu večer želim.''

Kada iziđe iz sobe, Kris me opali jastukom po glavi.

''Šta je tebi ludo?''

''Što je meni? Ti mene pitaš šta mi je? Kako možeš ovakvog ljepotana čuvati? Gdje ga držiš? U skrivenoj sobi? Oh, znam. Sigurno u podrumu.''- Kris je tako smiješna kada blebeće gluposti. Mogla sam si i misliti. Ona nije vjerojatno niti čula što smo mi razgovarali. Njene oči su bile usmjerene na Jasona. Sada ja njoj uzvratim jastukom, i za vrlo kratko naša mirna večer pretvori se u borbu jastucima.

''On je samo zaštita. Zbog onog svega što se događalo s ocem i bankom. On je cyber detektiv.''- kažem nakon što dođem do daha. Ova borba stvarno izmori čovjeka.

''Zgodan je.''- odgovori mi. ''I vrlo mlad. Uh, Hayley, kad samo pomislim na scenu kako je držao pištolj u ruci. Sva se navlažim.''

''Isuse Bože, Kris! Molim te, ne želim to slušati. I da se nisi slučajno vlažila. Jel jasno?''- odgovaram joj uz smijeh, ''vlaži se za Liama. ''

''I za njega se.'' Ona je stvarno opićena. Ne znam kako da je drugačije opišem. Perverzno opićena.

Niall pov.

Mamurluk je sve što osjećam trenutno. Saznavši da je kamerica koju sam postavio u Hayleyinu sobu uništena, pomišljam da je možda saznala. No kako bi to mogla povezati sa mnom? Moram je nekako pridobiti natrag. Liam više nije onaj stari Liam. Onaj geek štreber. Dobro nije otišao tako daleko da više ne upali svoj laptop i nešto ne tipka. I dalje to radi, samo malo više koristi facebook. Čak je napravio twitter i instagram.

''Hej, budan si''- prepoznajem Mandyin glas i ugledam je s pladnjem hrane i crne jake kave.

''Izvoli, donijela sam ti, um, doručak.''- pogledam na sat i vidim da je deset sati, no vani je mrak. Znači noć je. Prespavao sam cijeli dan. Ne sjećam se koliko sam jučer popio. Znam da sam nazvao Mandy i da je došla i dovela me kući.

''Hvala dušo.''- odgovaram joj i uzimam tacnu iz ruku.

''Niall, trebali bismo razgovarati.''- sjeda do mene i nesigurno me pogleda.

''O čemu?''- upitam je.

''O tebi.''- odgovara mi spustivši pogled.

''Što o meni?''

''Niall, prestani s ovime. Ovo ne vodi ničemu.''

''Mandy, ne govori mi što da radim. Znaš da to moram. Da se neću smiriti.'' Uzdahne na moje riječi i prepkrene očima. Niti jednoj djevojci nisam to dopuštao u svojoj blizini. Ali, ona nije bila kao one. Ona je Mandy. Osoba kojoj vjerujem i koja je uvijek tu za mene. U svim mojim glupostima. Od malena. Osoba koja jako dobro zna sve moje grijehe i slabosti. Zbog nje sam pola godine proveo u komuni na odvikavanju.

''Hoću. Obećavam ti. No još nije vrijeme. Ne još.''

''Ostavi je. Zar joj nisi dovoljno uzeo?''

''Nisam ja. To je bio dug što sam morao platiti Drake-u. No, i naša je to prilika. Zamisli samo. Ja i ti, sunce, more, plaža, martini i oni šareni kišobrančići. Obećavam ti. Kada završim s Van Pelticom, prestajem. Zauvijek.''