TRICKSTERS (NIALL FANFIC)

''Hayley, jesi sigurna da znaš što radiš''- Nina me upitala dok sam pokušavala upaliti motor automobila preko žica.

''Naravno, samo neznam koja od ove dvije?''- uzela sam plavu i žutu žicu pokazujući  joj. 

Noć je, nigdje žive duše. Obožavam takva mjesta, pustoš, napuštene kuće, automobile. 'plava znači'- uzela sam plavu žicu i zelenu i trljala jednu o drugu. Ni sama neznam što uopće radim. Samo osjećam adrenalin koji me tjera da ovo radim i prkos. I dalje pokušavam, ali ništa se ne događa. Tek se tu i tamo pojavi koja iskrica.

''Cure, ja mislim da ovo nije dobra ideja''- moja druga prijateljica Kirsten nervozno je tapkala u svojim cipelama. Nisam joj stigla odgovoriti, zvuk paljenja motora bio je očit znak mog uspješno obavljenog posla.

''Hajde, upadajte''- otvorila sam im vrata.

xxx.pov.

ulazim u usku skrivenu uličicu na kraja grada. Tek jedna gradska lampa postavljena je na početak i kraj pomalo zapuštene ulice. Parkirao sam automobil na isto tako zapušteno parkiralište, te se zaputio prema mjestu nalaženja. Pokucao sam tri puta na velika metalna vrata, između svakog kucanja brojeći trideset sekunda. Vrata mi je otvorio visoki nabildani čovjek u crnoj dolčeviti i isto tako crnom odjelu. Izgledao je poput onih grubijana koji stoje na ulazima klubova ili casina.  Ulazim u središnju prostoriju u kojoj je postavljen stol i po četiri stolice. Tri podosta starija gospodina već su zauzeli svoje pozicije, te sam ležerno sjeo na prazno mjesto za stolom.

''Kasniš''- jedan od njih mi se obratio.

''Problemi u prometu''- mirno sam odgovorio paleći cigaru i uvlačeći dim.

''Gospodo, ako smo spremni, mogli bismo započeti.''- gospodin meni s desna prekinuo je žustru raspravu oko politike naše zemlje.

''Da, jesmo.''

Hayley pov.

Noć, napuštena livada, vino i prijatelji, nema boljeg, pomislila sam ležeći na tratini i gledajući nebo. Nemogu vidjeti jasno zvijezde, ali nema veze.

''I stvarno si ukrala ovaj auto.''- theo koji je ležao pored mene prekinuo me u sanjarenju među zvijezdama.

''Palila sam ga preko žica, kao profi.''

''Znaš da je to kažnjivo, što ako te uhvate? Što ako vlasnik bude javio policiji?''

''Ostavila sam poruku''- nasmiješila sam se kada je Theo zabrinuto pogledao u mene. Nina je već odavna mrtva pijana, te ju je Kristen odvela podalje kako bi se 'oprostila' od alkohola.

''Mislim da je vrijeme da se vratimo hayley''- kris je rekla vukući ninu sa sobom.

xxx.pov.

''full hause''- stavio sam karte na stol čekao igrača nasuprot da pokaže svoje. Dvojica su već ispala, i stvarno se nadam da ću uskoro završiti s ovime.

Gospodin nasuprot meni napokon je stavio svoje karte na stol. Poker dvica. Bilo je očito da sam izgubio, ali trudio sam se ostati smiren i u porazima. Život je takav. Nekad pobjediš, a nekad izgubiš. Jedini problem je što neznam kad prestati. Ispio sam piće do kraja i odložio čašu. Vrijeme je bilo da krenem. Pozdravio sam se sa svima još jednom se rukujući. Izišao sam van i uputio se prema autu. No mog vozila nije bilo nigdje na vidiku. Pogledavao sam lijevo- desno, no nigdje žive duše.

''Ti imaš nešto s tim, zar ne?''

''S čim? Ne razumijem o čemu pričaš?''- odgovorio mi je glas s druge strane telefona. Nalazim se u nekoj zabiti, Bogu iza nogu, a on se samnom ovako igra.

''Nema veze''- odvratim i prekinem poziv. Sjedam na onaj hladan beton i tada ga ugledam. Maleni zgužvani papirić. Uzimam taj papirić i rastvaram ga.

'VRATIT ĆEMO SE BRZO.' Bilo je pisano crvenim ružem. Bio sam ljut. Više bijesan. Udario sam šakom o pod tako da mi je cijela šaka bila natučena. Ne mogu vjerovati. Proklete balavice. Dovoljno mi  je bilo što sam izgubio na pokeru. Moj razgovor prekinulo je vibriranje mog mobitela u mojim uskim crnim hlačama. Instiktivno se javljam na mobitel, ne gledajući na zaslon tko zove.

''Ipak priznaješ?''- no glas koji mi se javlja s druge strane potpuno je drugačiji od glasa mog frenda.

''Gospodin Horan?''

''Da.''- odgovaram kratko.